DOBROSLAV (Dobroslavus), prepošt kninskoga Kaptola (XII/XIII. st.). Sin kninskog župana Prodancija. God. 1203. gradio je na Kapitulu kraj Knina crkvu posvećenu Sv. Bartolomeju apostolu, Sv. Mariji i Sv. Petru, o čemu je svjedočio natpis uklesan iznad crkvenog portala. Natpis je poznat po prijepisu iz 1690. kninskog župnika i kasnijega trogirskog biskupa Ivana Vidovića (zabilježeno na koricama jedne knjige u franjevačkom samostanu Sv. Lovre u Šibeniku; objavili S. Zlatović, F. Bulić i dr.). Prema Buliću natpis glasi: ANNO AB INCARNATIONE DOMINI NOSTRI JESU CHRISTI 1203, REGNANTE REGE EMERICO, AEDIFICATA EST ECCLESIA ISTA A VENERABILI PRAEPOSITO DOBROSLAVO, FILIO PRODANCII, COMITIS TINIENSIS, NEPOTIS PRODASLAVI COMITIS, AD HONOREM DOMINI ET S(ANCTI) BARTH(OLOMEI) ET SANCTISSIMAE M(ARIAE) ET S(ANCTI) P(ETRI) PRO REDEMPTIONE ANIMAE SUAE ET SUORUM (u prijevodu A. Jadrijevića: Godine Utjelovljenja Gospodnjeg 1203. za vlade kralja Emerika, sagradio je crkvu časni prepošt Dobroslav, sin Prodancija, kninskog župana, unuk Prodaslava župana, na čast Gospoda i svetog Bartolomeja i presvete Marije i svetog Petra, za otkup duše svoje i svojih). Ostaci te trobrodne bazilike iskopani su 1886. U novije doba misli se da je dovršena oko 1272–74, kada je kninski biskup bio Nikola I, te da je postala novom katedralom te biskupije (mjesto dotadašnje crkve Sv. Marije) i sjedištem kninskoga Kaptola (N. Jakšić, A. Gulin). Građena je na lokalitetu gdje je u doba hrvatskih narodnih vladara bio benediktinski samostan i crkva Sv. Bartolomeja, koja 1158, za vladavine hrvatsko-ugarskog kralja Gejze II, postaje sa svojim posjedom vlasništvo Splitske nadbiskupije (samostan je napušten). Zbog toga su neki stariji pisci (F. Radić), kao i noviji (S. Gunjača), držali da je D. bio prepošt splitskoga Kaptola. Dokument splitskog nadbiskupa Petra od 8. I. 1315. svjedoči da je crkva sagrađena privolom splitskog nadbiskupa Bernarda (1192–1217), koji je posjed na Kapitulu ustupio Kninskoj biskupiji (u dokumentu iz 1315. spominje se u vezi s gradnjom crkve samo kninski biskup Nikola). Navodi iz dokumenta ujedno potvrđuju da je D. započeo gradnju crkve za tu biskupiju i tamošnji Kaptol, kojem je bio na čelu.
LIT.: S. Zlatović: Stare narodne zadužbine hrvatskih kralja u Dalmaciji. Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, 5(1883) 2, str. 54. — F. Bulić: Promina (Promona). Bullettino di archeologia e storia dalmata, 9(1886) 1, str. 13–14. — Isti: Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije. Zagreb 1888, 8–11. — F. Radić: Hrvatska biskupska crkva Sv. Marije u Biskupiji i kaptolska crkva Sv. Bartula na sadašnjem Kapitulu kod Knina. Starohrvatska prosvjeta, 1(1895) 2, str. 91. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 8. Zagreb 1910, 378–381. — Ć. Iveković: Kapitul kraj Knina. Rekonstrukcija. Starohrvatska prosvjeta, NS 1(1927) 2, str. 263–270. — F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925, 691–693. — S. Gunjača: O položaju kninske katedrale. Starohrvatska prosvjeta, S III, 1(1949) str. 70–74. — A. Jadrijević: Smrt hrvatskih kraljeva Miroslava i Zvonimira (2). Crkva u svijetu, 2(1967) str. 31–36. — F. Smiljanić: Kapitul kod Knina. Radovi. Filozofski fakultet u Zadru. Razdio povijesnih znanosti, 26(1986–87) 26(13), str. 215, 220–223. — N. Jakšić: O katedralama Hrvatske i Kninske biskupije. Ibid., 27(1987–88) 27(14), str. 116–117, 121, 124–126. — A. Gulin: Srednjovjekovni kninski Kaptol i njegovi pečati. Kninski zbornik. Zagreb 1993, 216–224, 235.
Tatjana Radauš (1993)
