DOMINIK (Dominicus), osorski biskup (IX. st.). Biskupovao u doba crkvenog raskola, kada je hrvatski knez Branimir uspostavio veze sa Svetom stolicom, a papa Ivan VIII (872–882) priznao ga vladarom u Hrvatskoj. Papa je 7. VI. 879. uputio pisma hrvatskom narodu, knezu Branimiru i biskupu Teodoziju u Ninu, a posebno pismo upravio je 10. VI. 879. dalmatinskom episkopatu i u njemu spominje osorskog biskupa Dominika te poziva dalmatinski episkopat i svećenstvo da se »po običaju svojih predaka« vrate u krilo Katoličke crkve i izaberu nadbiskupa koji će u Rimu od pape primiti palij, znak metropolitanske vlasti. Sljedeće godine iskazaše dalmatinski biskupi vjernost Svetoj stolici te se zato »ne može sumnjati da je i Dominik, osorski biskup, sa svojim klerom i pukom izrazio Apostolskoj stolici podložnost i poslušnost« (D. Farlati).
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 2. Venetiis 1753, str. 77; 5. 1775, str. 183–185. — I. Črnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. Rim 1867, 3–5. — M. Kostrenčić, J. Stipišić i M. Šamšalović: Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967, 13–16, 20. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1971.
Mihovil Bolonić (1993)
