FILIP (Fila, Filen, Fyla, Phyla, Phileto), prepošt (? — ?, prije 20. I. 1249). Podrijetlom iz ugarskog plemena Miskolcz (grana Mikolay). Spominje se od 1231. kada kao notar hercega Kolomana piše hercegov privilegij Vukovaru. Od 1236. predstojnik je Kaptola u Zagrebu i istodobno (do 1241) kancelar hercega Kolomana, koji njemu i bratu mu Tomi daruje 1237. posjede Herijevce (Heyrek) i Lidrovce (Luder) u Vukovskoj županiji u zamjenu za neke njihove posjede u Ugarskoj (Kolomanovu darovnicu potvrdio je 29. X. 1244. kralj Bela IV). God. 1239. zamijenio je F. neke zemlje oko Pakraca sa županom Moravča Abrahamom, a 3. X. 1242. dobiva od Bele IV. sa svojom braćom Tomom i Petrom nove posjede u Vukovskoj županiji, Mikolu (Mycola) i Marince (Maria) na području današnjeg istoimenog sela kraj Vukovara (koje je Filipu bio obećao herceg Koloman), u susjedstvu dobarâ dobivenih 1237, gdje je bio i posjed Halmoš (Halmos) koji je F. kupio na poč. 1244. Za rata između Splita i Trogira oko komunalnih granicâ, F. je u srpnju 1244. zapovijedao odredom vojske pod zapovjedništvom hrvatskog hercega i bana Slavonije i Dalmacije Dionizija koja je opsijedala Split (Filipa kao vojnog zapovjednika spominje i Toma Arhiđakon). Kada su se Splićani nakon višednevne opsade (12–19. VII) pokorili, F. je pribivao sklapanju mira između zaraćenih gradova. F. je Belu IV. zastupao 1245. pri uvođenju u posjed Rakovca novih vlasnika, sinova županâ Nikole i Tome, a 1247. predvodio je kaptolsko poslanstvo kralju s molbom da zagrebačkom Kaptolu daruje zemljište na brdu Gradec u Zagrebu za gradnju utvrde za zaštitu kanonika. Kralj je 11. IX. te godine izdao darovnicu za taj posjed (sagrađena kula nazvana je poslije Popov toranj) i potvrdio Kaptolu darovnicu iz 1225. za posjed na području današnjih Varaždinskih Toplica. F. se posljednji puta spominje u kupoprodajnom ugovoru iz 1249 (sklopljenom pred zagrebačkim Kaptolom) sa zagrebačkim biskupom Filipom, s kojim ga neki pisci poistovjećuju (I. Kukuljević Sakcinski, Nada Klaić). Dana 20. I. 1249. daruje kralj Bela IV. posjede Mikolu (»terra Micola«) i Sveti Martin (»terra sancti Martini«; područje današnjeg sela Svinjarevci kraj Vukovara), Tomi i Petru, braći preminulog Filipa (»Fila quondam Zagrabiensis prepositus bone memorie«). Svi posjedi u Vukovskoj županiji, koje su dobili F. i njegova braća 1237–49, uz one koje su stekli Tomini potomci, nalazili su se na području između rijekâ Vuke i Bosuta i ostali su vlasništvo toga roda do njegova izumrća (1427) kada su pripali Gorjanskima.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski (I. K. S.): Događaji Medvedgrada. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1854, 3, str. 33–34. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije XII i XIII stoljeća, 1. Zagreb 1873, str. 89–90; 2. 1874, str. 103, 132. — Isti: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 1. Zagreb 1889, str. IX, 20–21. — J. Karácsonyi: A Magyar nemzetségek a XIV. század kőzepéig, 2. Budapest 1901, 368–372. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 3. Zagreb 1905, str. 347; 4. 1906, str. 20, 41–42, 74, 104, 125, 160–161, 178, 210, 235, 244, 247, 252–255, 261–262, 323–325, 381–382, 414. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od godine 1193. do 1924 (rkp. u Zbirci rijetkosti NSK, br. 16). — S. Pavičić: Vukovska župa. Zagreb 1940, 60, 62–66, 68, 70–74, 76–86, 89, 91, 96, 212, 218–219. — Đ. Szabo: Stari Zagreb. Zagreb 1971², 23. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 1972², 261. — Toma Arhiđakon: Kronika. Split 1977, 164. — I. Lučić (Lucius): Povijesna svjedočanstva o Trogiru, 1. Split 1979, 183–185. — N. Klaić: Povijest grada Trogira, II/1. Trogir 1985, 132. — Ista: Medvedgrad i njegovi gospodari. Zagreb 1987, 42–43.
Tatjana Radauš (1998)
