GOLEC, plemićka obitelj s posjedima u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji u XV. i XVI. st. U dokumentima je navedena u oblicima Gholecz, Golech, Golecz, Goletz, Golez, Gollecz, Golletz. Članovi su joj imali pridjevak »od Sutjeske« (de Zathezka, Zodezka, Zoteska, Zotezka, Zotheczkha, Zotheska, Zothezka, Zwtheska, Zwthezka), prema svojemu najvećem posjedu Sutjesci (područje današnjih Sutinskih Toplica). Taj posjed s kaštelom u Varaždinskoj županiji, uz pravo pobiranja maltarine (tributum), darovao je kralj Matija Korvin 6. VIII. 1479. prvomu poznatom članu obitelji Jurju, kaštelanu grada Rakovca u Križevačkoj županiji. U posjed Sutjeske, koja je tada bila u vlasništvu meštra kraljevih tavernika i bivšega hrvatskog i slavonskog bana I. Thuza od Laka i s čijom ga je preporukom Juraj dobio, uveo ga je zagrebački Kaptol 6. II. 1480 (ponovna kraljeva darovnica 1488, uveden 1489). God. 1485. suvlasnik je susjednog posjeda Mače (kraj Zlatara) i Beretinca kraj Varaždina, a 1488. ima udjel u vlasništvu više posjeda između Mača i Belca. Iste godine (9. II) podijelio mu je Matija Korvin sajamske privilegije za posjed Sutjesku (tri godišnja sajma i tjedni trg). Dana 25. IV. 1492. ustupio mu je Ivan Verić iz Zadravca (kraj Bedekovčine) sva svoja prava na Mače i Beretinec. Kralj Vladislav II. darovao mu je 6. XII. 1494. za zasluge stečene u njegovoj službi posjed Čehi u Zagrebačkoj županiji (područje današnjih Donjih i Gornjih Čeha kraj Zagreba). Te godine spominje se udjel u obiteljskim posjedima njegove kćeri Doroteje, supruge Stjepana Antunova Pucića (Pučića) od Rakovca. Juraj 1498. prosvjeduje sa sinom Ivanom protiv uvođenja obitelji Lendikar u posjed Batinu u Varaždinskoj županiji (područje današnjih naselja Donja i Gornja Batina kraj Konjščine, odn. Belca). Ivan je od o. 1507. vlasnik obiteljskih posjeda uz koje se spominje i Welkowez (Belkowez) kraj Beretinca. God. 1513. on je varaždinski podžupan. U popisima poreza 1517. i 1520. zabilježen je uz Helenu Grayan (vjerojatno suprugu) kao suvlasnik posjedâ Šimunovec kraj Bistrice (Marije Bistrice) u Zagrebačkoj županiji i Grayan u Križevačkoj županiji. S I. Forčićem od Butine Vasi sklopio je 1522. ugovor o međusobnom nasljeđivanju. Bio je među hrvatskim plemićima, koji su se 1527. priklonili kralju Ferdinandu I. Tada je bio kapetan posade u utvrdi Ripač na Uni, a 1528. izaslanik hrvatskih banova I. Karlovića i F. Batthyányja ljubljanskom biskupu Krištofu Ravbaru, koji ga naziva svojim rođakom (Ivanova majka bila je kći kranjskog plemića Andreja Ravbara). Biskupu, kojega su s hrvatskim plemstvom povezivali planovi o obrani od Turaka, predao je zaključke sabora održanog u Križevcima 19. IV. 1528. Potkraj rujna ili u početku listopada 1529. s Petrom Konjskim izaslanik je slavonskih staleža kralju Ferdinandu. God. 1530. imao je znatna udjela u događajima koji su spriječili pristaše I. Zapolje da održe sabor u Križevcima. Te se godine spominje u svezi s borbama protiv Turaka i izvješćuje o događajima u Hrvatskoj i Ugarskoj (21. VI. i 5. VIII) I. Katzianeru, vrhovnom zapovjedniku krajiške vojske u Hrvatskoj, koji od Ivana traži da pribavi sredstva za plaće vojnih posada u tvrđavama Ripač i Bihać uz pomoć bivšega hrvatskog bana I. Ernuszta. U rujnu te godine šalje ga vrhovni kapetan kraljevstva L. Pekri Katzianeru, a 8. X. prisutan je pri sklapanju primirja između pristaša Ferdinanda i I. Zapolje u vojnom taboru između Dišnika i Novog Dvora (u okolici Garešnice). Od 1531. on je u Ferdinandovoj službi (»aulae regiae familiaris«) i podžupan Varaždinske županije; te je godine svjedok pri sklapanju sporazuma između kneza N. Zrinskoga i P. Keglevića. Zbog smanjenih prihoda s posjedâ u Ferdinanda je 1535. zatražio službu. Po kraljevu nalogu i na poziv sabora u Križevcima 1537. vratili su mu L. Pekri i Krsto Batthyány otetu stoku i posjede Zamlače (kraj Varaždina) i Remetinec (ispod grada Grebena kraj Novog Marofa), dok se Pavao Rattkay oglušio. Zbog istih je razloga i 1538. vođena istraga protiv Pekrija. Na poč. 1538. na saboru slavonskog plemstva u Križevcima izabran je Ivan u komisiju za prikupljanje kraljevskog poreza (dica). On je bio posljednji muški potomak svoje obitelji, kojoj je posjede naslijedila njegova sestra Katarina i 1547. prodala ih svom sinu Ivanu iz drugog braka s I. Forčićem od Butine Vasi, što je potvrdio Ferdinand I. Katarina, kojoj je prvi suprug bio Ivan Stubički (Stubiczay), spominje se 1551. kao udovica trećeg supruga Ivana Brade; umrla je prije 1564. Imala je dvije kćeri, Veroniku Stubičku, suprugu podbana Ambroza Gregorijanca (njegova obitelj dobiva posjed Sutjesku 14. IV. 1564) i Anu Forčić od Butine Vasi, suprugu Melkiora Botke.
LIT.: Obitelj. — I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 4. Pest 1858, 417. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 239. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 6. Zagreb 1900; 7. 1902; 12. 1929; 17. 1941. — E. Laszowski: Sutinsko i Poznanovec. Hrvatska prošlost, 4(1943) str. 154–157, 168. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 3(1960) str. 635, 640; 4(1961) str. 467, 476, 488; 5(1963) str. 534. — Juraj. — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 2. Zagreb 1905. — Đ. Szabo: Spomenici kotara Krapina i Zlatar. Zagreb 1914, 30. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980, 454. — Ivan. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1. Zagreb 1912; 2. 1915; 5. 1918. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1. Zagreb 1914; 2. 1916. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1973, 123, 619. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — J. Buturac: Regesta za spomenike Križevaca i okolice 1134–1940. Križevci 1991, 57.
Tatjana Radauš (2002)
