GRDENIĆ (Grudenić, Grudinić), plemićka obitelj iz Turopolja iz roda Jerebić, nastanjena prvotno u Jerebiću kraj Dubranca, a kasnije i u susjednim naseljima. Njihovo obiteljsko ime izvedeno iz naziva Grd (podatak iz zapisnika Hrvatskog sabora 1752) zabilježeno je u oblicima Gerdanych, Gerdenich, Gerdenycz, Gerdinich, Gerdynych, Gherdenych. U sudskim spisima iz 1461. spominje se Šimun, a u više dokumenata iz 1466. o sporu turopoljskih plemića sa zagrebačkim Kaptolom oko desetine, spomenuti su Andrija, Bede, Fabijan, Werchek i Pavao iz Jerebića. Dana 9. XI. 1495. potvrđeno je da su Jerebići turopoljski plemeniti rod kojemu je osim Grdenića pripadalo još devet obitelji. Ujedno im je potvrđeno vlasništvo polovice posjeda Cvilkovo na jerebićkom području. Od Grdenića su tada spomenuti Grgur i Tomo, sinovi Šimuna te sinovi njihova brata Pavla, Valentin i Klement (zagrebački Kaptol prepisao je dokument 25. I. 1515, a potvrdio kralj Ferdinand I. 20. V. 1561). Valentin se uz Tomu, njegova sina Staneka (Stanislava) i Andriju, spominje i u dokumentu od 12. IV. 1520, kada je pred zagrebačkim Kaptolom utvrđeno da turopoljski plemići nisu dužni obavljati službe kao podložnici Medvedgrada. Od poč. XVI. st. Grdenići su već nastanjeni i u drugim naseljima u Turopolju i izvan njega. Tako su 1505. u sporu među jamcima iz Dužice kraj Siska bili i Valentin i Dimitar. Andrija iz Rakitja spominje se uz Andriju iz Jerebića u dokumentu od 11. VI. 1520. o položaju i pravima turopoljskih plemića koji je izdao kralj Ludovik II. Blaž iz Kušanca prodao je 1538. svoj posjed u Maloj Gorici (danas dio Velike Gorice). On je s Matijom i Valentinom iz Jerebića te Galom iz Cerovskog Vrha, spomenut u više dokumenata o sporovima Turopoljaca s banom Nikolom Zrinskim (1549–51). Matija je bio i među Turopoljcima koji su predstavljali svoju plemenitu općinu kod sklapanja ugovora s istim banom 26. X. 1553, kojim se on obvezao da će im vratiti grad Lukavec. Matija prisustvuje i predaji Lukavca 12. XI. iste godine. On predstavlja Turopoljce i u parnicama koje su vodili 1555. protiv I. Alapića, Mihovila Kiševića te više drugih plemića. Stjepan iz Cerovskog Vrha i Tomo iz Jerebića prisustvuju 10. V. 1556. izdavanju darovnice kojom su Turopoljci darovali više posjedâ svom pravnom zastupniku Matiji Slatinskom. Stjepan iz Jerebića, praunuk Pavla (iz 1495) spominje se od 1555, a brat mu Tomo od 1558. Obojica su s Mirkom iz Kušanca te Galom i Jurjem iz Cerovskog Vrha bili među predstavnicima plemenite općine Turopolje koji su 15. II. 1560. zatražili potvrdu svojih pravâ. Te godine Stjepan je spomenut i u darovnici kralja Ferdinanda I. od 29. IV. kojom turopoljskim plemićima potvrđuje njihove posjede, te uz Mirka iz Kušanca i u drugoj kraljevoj darovnici istoga sadržaja od 11. V. Obojica su prisutni kada zagrebački Kaptol 8. V. 1561. uvodi Turopoljce u njihove posjede. Stjepan je bio svjedok 29. V. 1562. kod uvođenja obitelji Cvetković u posjed Vojnonošec (poslije Cvetković Brdo) te kod primanja obitelji Alapić u turopoljsko bratstvo 21. XII. 1569. Taj Stjepan stariji, Stjepan mlađi, Kvirin, Ivan i Šimun iz Jerebića posvojili su 2. VII. 1572. svog rođaka Mihovila Valunića, suca okruga Kravarsko. U popisu domova turopoljskih plemića iz 1632. zabilježen je u Jerebiću dom Milka, a u Kušancu Matije. God. 1752. potvrđeno je u Hrvatskom saboru plemstvo Ivana Grdinića ili Grudinića, sina Matije i njegovih bratića, praunuka Petra Grdinića, koji je oko poč. XVII. st. doselio iz Jerebića u Žažinu kraj Siska i stekao posjed. Potvrda je izdana na temelju kraljevske darovnice turopoljskim plemićima iz 1560. Ta grana obitelji nazivala se i Grudenić te Grudinić. Iz nje je vjerojatno potekao Blaž Grudenić čiji je plemićki list proglašen u Hrvatskom saboru 1649. God. 1740. spominju se Grgur i Matija Grudinić u vojnoj službi, a 1747. Ivan Grudenić, sudac u Žažini. God. 1782. tamo se spominje Šimun Grdinić, a Grdinići su u Žažini nastanjeni i u XX. st. Ivan iz Plesa bio je 1765. sudski prisjednik, 1772. podžupan Zagrebačke županije, a 1773. kapetan plemenite općine Turopolje; 1782. zabilježena je u popisu tamošnjeg plemstva njegova kurija u Plesu, a 1784–94. kuća u Zagrebu. Grb obitelji poznat je s njegova pečata na jednom dokumentu iz 1765. God. 1796. spominje se u Plesu kurija Josipa, bilježnika Zagrebačke županije (vjerojatno sin podžupana i kapetana Ivana). Na spravišću plemenite općine Turopolje 13. XII. 1799. povjereno mu je sređivanje turopoljskog arhiva. Prisegu je položio 14. V. 1800, a posao obavljao do 1805. Od oko 1799. on je i sudski prisjednik, a na spravišću 27. VIII. 1813. izabran je za turopoljskog župana. U njegovoj kuriji u Plesu odsjedao je zagrebački biskup M. Vrhovec za obavljanja vizitacija u Turopolju. Posljednji put spominje se kao jedan od sastavljača instrukcija za poslanike Hrvatskog sabora na zasjedanju zajedničkog ugarsko-hrvatskog sabora u Požunu 11. IX. 1825. Napisao je i ostavio u rkp. spis: Relatio in merito delationis per ordinarium notarium Gerdenich quoad abusus in Campo Turopolya penes negotiorum publicorum administrationem vigintes facta excelso Consilio ad exigentiam Benigno-gratiosi do Martii 1804. Nio 5211 exarati intimati praestita subdato 5/6 1804. U drugoj pol. XX. st. Grdenići su nastanjeni u više naselja u Turopolju i njegovoj okolici. — Jedna (ili više) grana obitelji preselila je u Ugarsku. Ignjat (1769–1835) bio je župnik u Bikalu u Pečuškoj biskupiji (oko 1793). U Ugarskoj je rođen i → STIPAN, vjerski pisac. Neki pisci (E. Laszowski) spominju kao crkvenog pisca Petra, prepošta pečuškog Kaptola, rođenog vjerojatno u Plesu, koji je napisao na mađarskom jeziku i 1803. izdao u Pečuhu Govorenija za sve nedilje kroz godinu. U mađarskoj bibliografskoj literaturi taj se pisac ne spominje. Vjerojatno se ti podatci odnose na vjerskog pisca Stipana, koji je na hrvatskom jeziku napisao i 1845. u Pečuhu izdao djelo sličnog naslova. — Iz Turopolja vjerojatno potječe i obitelj G. nastanjena u XVIII. st. u Vurnovcu kraj Kašine. Tamo se rodio Petar (1755–1827), koji se školovao u Zagrebu, Beču i Bologni. Bio je župnik u Dubrancu (1783–1802) i Jelenskoj (1802–27). — Iz Turopolja je potekla i obitelj G. nastanjena u XX. st. u Križevcima (V. A. Duišin). Tamo su rođeni političar → DRAGUTIN, jezikoslovac → DRAGUTIN, kemičar → DRAGO te muzealac i publicist → PREDRAG.
LIT.: Obitelj. — I. Bojničić: Popis plemića proglašenih na Saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije g. 1557–1848. Zagreb 1896, str. VI, 9. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896, str. LXVI, 43; 7. 1902, str. 213. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 223. — E. Laszowski: Posljednji popis plemića Zagrebačke županije. Vitezović, 1(1903–04) 11/12, str. 161. — Isti: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 1–4. Zagreb 1904–1908. — Isti: Povijest plem. općine Turopolja, 1. Zagreb 1910, str. 246–247, 255, 306, 336; 2. 1911, str. 43, 117–119, 165, 171, 185–186, 190, 357, 377, 393; 3. 1924, str. 152. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 290. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1. Zagreb 1958; 4–9. 1964–1974; 11. 1976. — L. Dobronić: Povijesni spomenici grada Zagreba, 20. Zagreb 1971. — Ignjat (Ugarska). — Conspectus almae dioecesis Quinque ecclesiensis. Pesthini 1832, 55.
Tatjana Radauš (2002)
