GUTMANN, obitelj industrijalaca. Salamon (Simon) Heinrich (1806–1902), trgovac drvom u Nagykanizsi, utemeljitelj je obiteljske tvrtke 1836. Kupnjom 41 000 jutara šume od obitelji Prandau u Valpovu obitelj je proširila svoje poslovanje u Hrvatsku i na području Belišća 1884. podignula pilanu sa 8 gatera i zatim tvornice bačava i tanina. God. 1900. imala je 60 910 jutara šume i zemlje i razvila drvnoprerađivačku industriju. Radi eksploatacije drva u istočnoj je Slavoniji izgradila mrežu uskotračnih željezničkih pruga i njezina je Slavonsko-podravska željeznica d.d., služeći i putničkom prometu, nadoknađivala pomanjkanje državnih pruga. Svoje proizvode, osobito bačvarske dužice i drvo za brodogradnju od slavonskog hrasta lužnjaka, tvrtka je izvozila i u prekooceanske zemlje. Njezino neracionalno iskorišćivanje ozbiljno je bilo ugrozilo slavonske hrastove šume. U Trstu, gdje se Salamonov sin Edmund (1841–1918) bogato oženio, imala je izvoznu podružnicu. Njegov sin Artur (rođ. 1874) razvio je prodajnu središnjicu u Budimpešti, a povremeno je živio u Belišću, gdje mu je otac dao izgraditi 1905. palaču »Palej« koja je poslije služila za upravne poslove. Edmundov brat Vilim (Vilmos; 1847–1921) osigurao je tvrtki solidnu financijsku osnovu i organizirao sudjelovanje na međunarodnim izložbama, a treći brat, Aladar (Alfred; 1857–1921), strojarski inženjer, brinuo se za modernizaciju pogona u Belišću te za izgradnju i održavanje željezničkih pruga. Njegovi su se sinovi, Ernest, Otto i Viktor, također bavili poslovima te vodili tvrtku do 1941. Kako ona ne bi bila nacionalizirana u Kraljevini SHS, njezino je sjedište potkraj 1918. preneseno u Belišće, a prodajni uredi zadržani u Mađarskoj i Beču. Tvrtkino je radničko naselje izgrađeno s radničkim domom 1892, činovničkim domom 1895, osnovnom školom 1896. te knjižnicom, športskim igralištima, kinom i aeroklubom o. 1924. Za svjetske gospodarske krize tvrtka je nazadovala zbog prodora na tržište jeftinoga ruskog drva, što se odrazilo u padu radničkih nadnica, slabijem socijalnom djelovanju i susljednim štrajkovima. Kao židovsko poduzeće tvrtka je 1941. bila konfiscirana. Nakon II. svjetskog rata preimenovana je u Kombinat Belišće, a danas je to Belišće d.d.
LIT.: J. Hekenberger: Povijesni osvrt na postanak i razvoj industrijskog središta u Belišću. Vjesnik drvno-industrijskog poduzeća Belišće, 1(1954) br. 3. — D. Jović: Štrajk pružnih radnika firme S. H. Gutmann (1937–1938). Historijski institut Slavonije. Zbornik, 2(1964) str. 64–76. — D. Feletar: Štrajkovi u Međimurju između dva rata. Čakovec 1975, 70. — J. Hekenberger: Izgradnja naselja i poslovnih zgrada. Godišnjak Muzeja u Belišću, 1(1976) str. 32. — M. Kolar-Dimitrijević: Drvno-industrijsko poduzeće S. H. Gutmann u Belišću i njegovo radništvo do 1941. godine. Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje, 17(1980) str. 51–105. — Zbornik radova »Kombinat Belišće« kao činilac privrednog razvoja. Osijek 1980. — Z. Frajtag: Porodično stablo obitelji Gutmann. Godišnjak Muzeja u Belišću, 6(1982) str. 18–21.
Mira Kolar-Dimitrijević (2002)
