HAHOLD

HAHOLD (Hahót; Haholdus, Haholthus, Hoholdus), ugarski srednjovjekovni plemićki rod podrijetlom iz Tiringije, s posjedima u Županiji Zala, drugim zapadnougarskim županijama te u Slavoniji. Tri glavne grane, Arnoldova, Buzadova i Haholdova, prema rodoslovlju (M. Wertner) potječu od dvojice ili trojice predaka iz XII. st. Arnoldova grana, potekla od Buzada I (izvorno možda Bussold), nazvana je po Arnoldu I, koji je vjerojatno na poč. XIII. st. osnovao ili obnovio benediktinski samostan u mjestu Hahót u Županiji Zala. Njegov sin Arnold II. u dokumentima se spominje kao župan županija Zala 1235–39, Sopron 1240, Somogy 1242. i Nitra 1244–45. God. 1242. zabilježen je kao palatin. Vjerojatni je utemeljitelj utvrde Štrigova (Zturgo, Sztrigó) kraj Čakovca, koju kralj Stjepan V. 1270. spominje u posjedu njegova maloljetna sina Arnolda III. Zbog veza s Austrijancima, kralj je njegovu drugom sinu Nikoli 1270. oduzeo utvrde Pölöske i Purbach s okolnim selima u Županijama Zala odn. Sopron. — Predak Buzadove grane nije poznat po imenu, a njezin prvi poznati naraštaj jesu braća Mihovil I (spominje se 1232–56) i Buzad II. Za vjerno služenje u doba tatarske provale Mihovil I. je od kralja Bele IV. dobio 1244. utvrdu Lobor i druge posjede u Varaždinskoj županiji, gdje je tada bio županom. Njegov sin Mihovil II (umro 1274) nije imao potomaka. Potomci pak Buzada II. toliko su brojni da se po njemu cijeli rod u historiografiji često naziva Buzad-Hahold (Buzád-Hahót). Neki su ga autori držali začetnikom posebnog roda → BUZAD. Buzad II. bio je župan nekoliko zapadnougarskih županija te 1231–32. »ban«. Tu njegovu titulu jedni su svrstavali u kategoriju »pobliže neodređenih i počasnih banova« (Wertner), dok su je drugi tumačili kao naslov hrvatsko-slavonskog bana, koji je Buzad II. po njihovu sudu nosio 1227–29 (B. Hóman i G. Szekfű). Imao je pet poznatih sinova: Buzada III, Csáka I (spominje se 1234–69), Lankreda, Ivana (→ BUZAD), splitskog nadbiskupa, i Tristana. Potomci Buzada III – poznatiji među njima bio je sin mu Toma, kaločko-bački nadbiskup 1256 – imali su plemićki pridjevak Szabari. Csák I. bio je župan Županije Zala 1246, 1256–60. i 1265–68, glavni tavernik 1251. i 1256–60, glavni peharnik 1259. a, čini se, i župan županija Sopron 1251. i Nitra 1265. i 1269. Od 1261. više se puta navodi i kao »ban« (Chak banus comes zaladiensis, 1267–68). Prema Hómanu i Szekfűu, taj je naslov nosio stoga što je, skupa s Rolandom (Lorandom) iz roda Ratold (Rátót), bio hrvatski ban 1260–61 (Wertner ga je pak tumačio kao i u njegova oca Buzada II). Vjerojatno je upravo on, kao župan Županije Zala, utemeljio utvrdu Čakovec (Csáktornya, Csákov toranj). Tako je mislio i R. Horvat, koji je, međutim, toga Csáka pogrešno uključio u rod Csák i podatke o njemu pobrkao s onima o »banu« Csáku, sinu Dimitrija iz ugodske grane roda Csák. Potomci Csáka I. nosili su pridjevak Csányi. Njegov sin Csák II. bio je 1266–69. vrbaski župan (u tadašnjoj »donjoj Slavoniji«). Lankred je 1254. zamijenio posjed Bela u Međimurju s gradukmetima utvrde Zala, a 1256. varaždinski je župan rješavao razmjenu dobara između njega i njegova strica Mihovila I, »brata velikoga Buzada bana«. U sporu između Lankreda i bratića mu Mihovila II. oko posjedâ u Međimurju 1260. je u selu Buzadu posredovao Csák I. Lankredovi potomci imali su pridjevak Hahóti. — Treća i najistaknutija Haholdova grana nazvana je po Haholdu I (spomenut u dokumentu iz 1192); imao je pet poznatih sinova, od kojih je najvažniji Hahold II. i njegovo potomstvo. God. 1237–39. bio je župan Županije Vas. U privilegiju doseljenicima iz 1255. ban »cijele Slavonije« Stjepan Gút-Keled spominje ga kao župana Rovišća, danas sela kraj Bjelovara. God. 1256. kralj Bela IV. potvrdio je listinu slavonskog podbana i zagrebačkog župana Aleksandra od Podgorja po kojoj komes Hahold i njegovi podanici ne smiju uskraćivati desetinu zagrebačkom Kaptolu. Kraljević Stjepan vratio mu je 1259. tri posjeda (Radych, Cun kraj crkve sv. Lamperta i Wlkoy; Wertner ih smješta u Vukovsku županiju) koje je njegovu ocu oduzeo Bela IV. Vicepreceptor ivanovačkog samostana u Újudvaru potvrdio je 1266. presudu srijemskog župana Dionizija i župana Županije Zala »bana Csáka« po kojoj su magistru Haholdu braća Leonard i Rorand trajno prepustili tri posjeda u Županiji Somogy (Horwat, Sv. Martin i Wsa) jer ih nisu mogli iskupiti u zadanom roku; te je zemlje njihov otac Stjepan založio Haholdovu ocu. Sa sinovima Matejem i Stjepanom I (spominje se 1267–1328), Hahold II. darovao je 1272. Kaptolu u Vasváru vinograd kraj Lendave; u toj je prigodi zabilježen kao gospodar Lendave (dominus de Lendwa). Otud se njegovi potomci nazivaju Lendavski (Donjolendavski). Prema jednome navodu, kralj Ladislav IV. Kumanac darovao je 1278. Stjepanu I. »razorene tvrđave« Lendavu i Nempti s pripadnim posjedima, nazivajući ga pritom »banom cijele Slavonije« (G. Fejér). Taj je podatak odbačen (Wertner), jer se zapravo odnosio na Stjepanove potomke. Naime, o. 1314. Lendavu je Ivan Gisingovac oteo Stjepanu, ali ju je 1323. kralj Karlo I. Robert vratio njegovu sinu, potonjemu slavonskom i hrvatskom banu Nikoli (→ BÁNFFY).