KIRIN, glagoljaški pisac (XIV. st.). Žakan u nekadašnjoj senjskoj crkvi sv. Kuzme i Damjana, gdje je 1359. sastavio hrvatskoglagoljski kodeks, tzv. Lobkovicov psaltir, o čem svjedoči zapisom u kolofonu: »Se pisa Kirinь žakanь. B(og)ь mu pomagai i sa vsimi ki budu va nê pêti, am(e)nь. V ime b(o)žie, am(e)nь. Lêtь G(ospod)nihь. č. t. l. z. kada te knigi biše pisani i dopisaše se v s(ve)tom Kuzmi i Domьêni v Seni«. Dobro očuvani pergamentni rukopis od 160 folija (Nacionalna knjižnica u Pragu, sign. Ms. XXIII. G 67) ispisan je preko cijele stranice na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, s dosta arhaizama, hrvatskom uglatom glagoljicom. Kao glavni dio sadržava psaltir, potom starozavjetne i novozavjetne kantike, Atanazijevo vjerovanje, Te Deum, komunal, dodatne oficije (u čast Svetoga Trojstva, za pokojne, oficij Majke Božje), pokorničke psalme, Litanije svih svetih i Apostolsko vjerovanje. Takav ga sastav određuje i kao brevijar, oblikovan prema franjevačkoj redakciji, a ima i elemente zapadnoeuropskih Liber horarum kodeksa, pisanih za redovnice i laike, koji su imali veliku ulogu i u hrvatskoj književnoj kulturi (Časoslov opatice Čike, Časoslov opatice Većenege), te znatnu jezičnu i književnu srodnost s krčkim glagoljskim liturgijskim kodeksima. Lobkovicov psaltir potpuni je i najstariji hrvatskoglagoljski psaltir. Naslovljen je prema posljednjim vlasnicima, knezovima iz obitelji Lobkovic, a u Češku su ga najvjerojatnije donijeli hrvatski glagoljaši u emauskom razdoblju češko-hrvatskih kulturnih veza (1347–1430). Predmetom istraživanja postao je već u početcima slavistike. U pol. XIX. st. psaltir i kantike želio je objaviti P. Šafařík (na što upućuju predradnje iz njegove knjižnice u Narodnom muzeju u Pragu, sign. IX H 15 /Š/: glagoljska kopija i latinični prijepis teksta, usporedba glagoljskoga kodeksa s ćiriličnim psaltirima), no tek ih je 1916. u ćiriličnoj transliteraciji tiskao J. Vajs.
LIT.: J. Vajs: Chrvatsko-hlaholský kodeks Lobkovické knihovny v Praze. Časopis Musea Království Českého (Praha), 81(1907) str. 282–289. — Isti: Nejstarší breviář chrvatsko-hlaholský. Praha 1910, str. XLI–XLIII. — I. Milčetić: Hrvatska glagoljska bibliografija. Starine, 1911, 33, str. 82–83. — J. Vajs: Psalterium palaeoslovenicum croatico-glagoliticum. Pragae 1916. — Isti: Které recense byla řecká předloha staroslovĕnského překladu žaltáře. Byzantinoslavica (Praha), 8(1939–46) str. 55–86. — J. Vašica i J. Vajs: Soupís staroslovanských rukopisů Národního musea v Praze. Praha 1957. — A. Badurina: Glagoljska iluminatorska djelatnost Senja. Senjski zbornik, 8(1980) str. 377–388. — M. Pantelić: Senjski Lobkowiczov glagoljski kodeks iz 1359. Ibid., str. 355–368. — Ista: Senjski Lobkovicov psaltir iz 1359. godine. Ibid., 18(1991) str. 109–128. — A. Zaradija Kiš: Oficij za mrtve u Lobkowiczovu psaltiru. Senjski glagoljaški krug 1248.–1508. (zbornik). Zagreb 1998, 205–218. — A. Nazor: Lobkovicov psaltir. Zagreb 2005.
Ivanka Petrović (2009)
