LJUBAK (Ljubaković), pomorska i brodovlasnička obitelj (XVI–XIX. st.). Njezini pripadnici u vrelima su zabilježeni u oblicima Giubac, Giubach, Gliubac, Gliubach, Gliubak, Gliubaz, Glubach, Glubak i Gliubacouich. U XV. st. ima ih u Zatonu, a u prvoj pol. XVI. st. na Lopudu, gdje se Ivan Mihov spominje kao zapovjednik sagite (1515, 1517). Na Pelješcu su, isprva u Stankovićima, dokumentirani od pol. XVI. st. Neki od njih oslobođeni su kmetskih obveza prema Gradićima 1610. Među najstarijim brodovlasničkim slojem, dali su 17 kapetana duge plovidbe i mnogo pomoraca, znatno pridonijevši razvoju pelješkoga brodarstva. Na svojim su, dubrovačkim i mletačkim brodovima isprva plovili Jadranom, potom i istočnim Sredozemljem, a društveni ugled i gospodarsku moć snažili su ženidbenim vezama s drugim brodovlasnicima (Bizar, Rusković). Djelatnost im se može pratiti od kraja XVI. st. Marko Vickov (spominje se do 1626) bio je suvlasnik galijuna »S. Maria di Sabioncello« i nave »S. Maria di Ascensione« (izgrađeni 1596) sa sinom Vickom (u. 1612), koji im je bio zapovjednik 1599, odn. 1602. i 1605–06. Vicko je zapovijedao 1608. i galijunom »S. Bonaventura«, kojega je suvlasnik bio brat mu Petar, zapovjednik gripa 1606. i nave »S. Maria di Ascensione« 1610. Petar je s ocem 1613–18. bio suvlasnik, a 1613–15. zapovjednik drugoga galijuna »S. Maria di Sabioncello« (izgrađen 1613). Sin mu Vicko spominje se kao zapovjednik galijuna »SS. Trinità e S. Antonio di Padova«, a nećak Petar Vickov kao zapovjednik i suvlasnik galijuna »S. Maria di Sabioncello«. Petrova braća Mato, Marko i Luka (u. 1652) bili su suvlasnici i zapovjednici galijuna »S. Maria del Carmine e S. Francesco« (izgrađen u Gružu 1636, zaplijenjen u Messini 1649) te zapovjednici na drugim galijunima: Mato na »S. Maria di Sabioncello« 1616–18. i »S. Stefano« 1626–27, a Marko na »S. Maria del Rosario«, »Madonna del Rosario« i »S. Stefano« 1629–58. Marko je 1651–58. suvlasnik galijuna »SS. Madonna Annunziata«, na kojem je zapovjednik 1657–58. nećak mu Vicko Petrov (u. 1703). Vickovi su bratići Marko Matov, koji je oko 1655. plovio na dubrovačkim brodovima, te braća Ivan Lukin (u. 1707) i Mato Lukin (u. 1714), koji su se oko 1685. iz Stankovića preselili u Orebić. Ivan je 1688. u Korčuli dao sagraditi vašel »S. Iustina« kojim je iz Drača 1689. prevozio bosanske trgovce i robu, a poslije u Hvaru ukrcao vojsku za Levant. Mato je 1676 (vjerojatno i 1679–80) zapovijedao dubrovačkom pinkom »S. Giuseppe«, a 1682. jeruzalemskom navom »Croce d’oro«; 1693. u Korčuli je sagradio pataku »S. Giuseppe« (suvlasnik s bratom), s kojom je 1695. iz Dubrovnika u Carigrad prevozio novac i darove za sultana i Portu. Vjerojatno je njome zapovijedao i 1702, 1704–05, 1708. te 1711, kad mu je zabranjeno da brod prevede u stranu službu. Bio je suvlasnik i patake »Dolfin«. Pomorci su bili i Ivanovi sinovi Luka (1687–1706) i Vicko (1688–1710), koji je plovio na mletačkim brodovima od 1706. Bratić im Luka Matov (1691–1723), pomorac od 1712, zapovijedao je od 1719. navom »Stella tramontana«, koje je bio suvlasnik, kao i patake »S. Giuseppe« (od 1720). God. 1719. ugovorio je prijevoz žita iz Ancone u Genovu. Brat mu Ivan (1697–1781) imao je udjele u sedam dubrovačkih brodova 1742–81, a zabilježen je i kao zapovjednik marsilijane »Madonna del Rosario e S. Francesco di Paola« (kupio ju je u Bakru 1742), patake »Madonna del Carmine, S. Biagio e S. Rocco« (1747–50), nave »SS. Concezione e S. Biagio« (1753) te pulaka »Madonna, SS. Concezione, S. Biagio e S. Francesco Saverio« (1753–60) i »Immacolata Concezione e S. Biagio« (1760). Treći brat Vicko (1702–1742) plovio je na mletačkim brodovima, vjerojatno kao naukijer, od 1725. Njegova oporuka iz 1742. vrijedan je izvor za poznavanje povijesti pomorstva. Idućemu naraštaju pripada Mato Lukin (1719–1792), zapovjednik dubrovačkih nava »SS. Concezione e S. Biagio« 1752–53, »S. Biagio, S. Anna e S. Eufemia« 1754–69. i 1777–80, »S. Giuseppe, S. Biagio e S. Eufemia« 1757, »S. Giuseppe e S. Biagio« 1764. i »S. Biagio« 1768. God. 1754–92. imao je udjele u 14 brodova; supruga Marija Bizar bila je suvlasnica nave i dviju pulaka. Bratići su mu Mato Ivanov, suvlasnik i pisar na navi »S. Francesco di Paola« (poginuo u njezinu brodolomu 1753) te Stjepan Ivanov (1733–1764), zapovjednik dubrovačkih nava »S. Anna e S. Giuseppe« 1756. i »S. Nicola« 1762–64. te pulake »Madonna del Rosario, S. Biagio e S. Nicola« 1762–64. i suvlasnik triju nava. Sinovi su Mata Lukina Luka (1752–1832), pomorac na dubrovačkim brodovima 1769–94, zapovjednik kekje »Madonna delle Grazie, S. Francesco Saverio, S. Vincenzo Ferrero e S. Rocco« 1785, nave »S. Giuseppe, S. Biagio e S. Eufemia« 1781–87. te pulake »Sacra famiglia« 1794, suvlasnik sedam dubrovačkih brodova 1794–1806, Marko (1754–1835), pisar na navi »S. Anna«, te Josip (1765–1802), od 1794. zapovjednik, potom i suvlasnik nave »S. Anna« (nestao u njezinu brodolomu) te od 1799. suvlasnik pulake »S. Giuseppe«. Dubrovačke su vlasti Josipa angažirale za prijevoz alžirskoga deja 1797 (neostvareno, premda je doplovio do Alžira). — U Orebiću je od druge pol. XVI. st. do poč. XVIII. st. djelovao i ogranak talijanizirana prezimena Amabili (Amabile, Hamabili). Među ostalima pripadali su mu Nikola Petrov, zapovjednik i vjerojatno suvlasnik galijuna »S. Giovanni della Grotta« 1574–75 (vjerojatno i 1577) i »S. Raimondo« oko 1584. te nave »S. Maria della Misericordia« 1601. i 1612–15, Ilija, kancelar Trstenice 1622–35, možda i poslije, i Petar (u. 1687), suvlasnik galijuna »S. Maria Scarpello e S. Nicola« 1652–54. i gripa »S. Anna« 1655–57, koji se u Dubrovniku oko 1650. bavio trgovinom i osiguranjem.
LIT.: J. Luetić: Nekoliko vijesti o dubrovačkim brodovima zadnjih decenija XVII. stoljeća. U: Dubrovačko pomorstvo. Dubrovnik (1952), 200–201. — S. Vekarić: Prilozi za povijest pelješkog pomorstva u XVII. i XVIII. stoljeću. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 3(1954) str. 528–530, 532, 536–539, 541–542. — J. Luetić: O pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću. Dubrovnik 1959, 66, 124, 148–150. — S. Vekarić: Pelješki jedrenjaci. Split 1960. — J. Luetić: Brodovlje Dubrovačke Republike XVII stoljeća. Dubrovnik 1964. — S. Vekarić: Vijesti o nekim izumrlim porodicama peljeških pomoraca. Pomorski zbornik, 5(1967) str. 495. — Isti: Pomorci Trstenice u XVII i u prvoj polovini XVIII stoljeća. U: Spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470–1970. Omiš 1970, 196–197, 200, 210, 225–226. — Isti: Pomorci pelješke Župe i janjinskog područja u plovidbi izvan Jadrana u drugoj polovici 18. stoljeća. Pelješki zbornik, 1(1976) str. 362–363, 366, 371, 374, 376, 381–383, 395. — V. Ivančević: Inventar kuće pelješkog pomorskog kapetana iz početka 18. st. Naše more, 26(1979) 4, str. 176–177. — N. Vekarić: Genealoški prikaz roda Bizar. Pelješki zbornik, 3(1984) str. 157, 161, 164, 167, 171. — N. Čolak: Regesti marittimi croati, 1–2. Padova 1985–1993; 3. Split 2017. — S. Vekarić: 300 godina pelješkog brodarstva duge plovidbe. Pelješki zbornik, 4(1987) str. 24, 28, 33. — N. Vekarić: Pelješki brodovlasnički krug. Ibid., str. 55–56, 58. — S. Vekarić i N. Vekarić: Pomorci i vlasnici brodova duge plovidbe do 1900. godine. Ibid., str. 210–212. — Brodovi u vlasništvu Pelješčana i strani brodovi na kojima su Pelješčani zapovjednici. Ibid., str. 326, 332–333, 336–337, 339, 341–348, 356–369, 371, 376, 379, 382–383. — N. Vekarić: Pelješki rodovi, 2. Dubrovnik 1996, 35–36. — S. Vekarić: Naši jedrenjaci. Split 1997. — V. Miović: Dubrovačka Republika u spisima osmanskih sultana. Dubrovnik 2005. — Đ. Bašić: Dubrovnik i Ruđer Bošković (1711–1787). Pomorski zbornik, 47–48(2013) str. 228–230.
Ivan Bačmaga (2021)
