LJUDEVIT (Ljudevit Posavski; Liudewitus, Ljutovid), knez (?, druga pol. VIII. st. — ?, 823). Pridjevak Posavski dala mu je historiografija u XIX. st. Pripadao kneževskomu rodu koji je pod franačkom upravom zadržao vlast u Donjoj Panoniji. Na vlast je došao za Karla Velikoga, možda i prije 803. Zabilježen s naslovima dux i rector, vladao je područjem između Ptuja i Rabe na sjeverozapadu, Drave na sjeveru te Kupe i Siska na jugu, sa sjedištem u Sisku. Prvi se put u izvorima spominje 818, kad se preko svojih izaslanika u Héristalu (Herstal) žalio franačkomu caru Ludoviku I. Pobožnomu na »okrutnosti i drskosti« furlanskoga markgrofa Kadolaha, koji je pokušao osnažiti franački utjecaj u donjopanonskoj kneževini. Kad u cara nije naišao na razumijevanje, u proljeće 819. započeo je pobunu, uzdajući se u teško prohodno močvarno i šumovito područje te saveznike Kranjce i Karantance. Prvi vojni pohod protiv njega 819. za napadače nije dobro započeo, jer je Kadolah umro od groznice, a bavarske su čete bile neodlučne i nezainteresirane, pa su uslijedili neuspjeli pregovori (Ljudevitovo izaslanstvo caru u Aachen, carevo knezu u Sisak). U međuvremenu su se Ljudevitu pridružili Timočani i gradeški patrijarh Fortunat, koji mu je poslao majstore da utvrde njegove gradove. U kasno ljeto 819. Ljudevita je u Karantaniji, uz Dravu, porazio novi furlanski markgrof Baldrik, prisilivši ga da pođe prema jugu, gdje ga je s vojskom čekao knez Dalmacije i Liburnije Borna. Nakon njihova sukoba na Kupi pojavila se nesloga u obama taborima – Bornu su napustili Gudučani (Gačani), a Ljudevita tast Dragomuž, koji je potom i poginuo. Lj. je u prosincu upao u Dalmaciju, no Borna je izbjegavao otvoreni sukob te ga je prepadima oslabio, nanijevši mu velike gubitke (približno 3000 vojnika i više od 300 zarobljenih konja) i prisilivši ga na povlačenje. Odlukom sabora u Aachenu na poč. 820. Ljudevita su napale tri carske vojske: s Apeninskoga poluotoka preko Furlanije, preko Karantanije dolinom Drave (Kranjci i Karantanci podvrgnuti franačkoj vlasti) i preko Bavarske i Gornje Panonije. Posljednja je neuspjelo opsjedala Sisak. Lj. se sklonio u utvrdi na strmom brdu (castellum in arduo monte), možda na području Zrinske gore, Medvednice ili Papuka. U ljeto 821. na njega su opet poslane tri vojske, a u jesen je otkrivena suradnja s patrijarhom Fortunatom (pobjegao u bizantski Zadar). Kad je u odlučujućem pohodu 822. franačka vojska pod Baldrikovim zapovjedništvom prodrla u Donju Panoniju, Lj. je shvatio da se ne će moći održati, pa je napustio Sisak. Sklonio se kod S(o)r(a)ba u pokrajini Dalmaciji, gdje je ubio nekoga njihova kneza i zavladao njegovom zemljom te caru ponudio pregovore. Pobjegao je potom 823. u Dalmaciju Borninu srodniku Ljudemislu, koji ga je najposlije dao ubiti. — Ljudevitov ustanak, u franačkim ljetopisima poznat kao »Ljudevitov rat« (Bellum Liudewiticum), za gušenje kojega je angažirano desetak carskih vojska, ozbiljno je zaprijetio stabilnosti franačkoga jugoistoka, a njegovim porazom učvršćena je franačka vlast na području Donje Panonije. — Česta je tema likovnih djela (J. F. Mücke, Savez Ljudevita Posavskog sa Slovencima, ulje, 1867, HPM, i litografija, 1868) te osobito književnih, od proznih (J. Šviglin, Ljutovid. Zagreb 1861; A. Kovačić, Građa za povijest književnosti hrvatske, 1939; A. Tresić Pavičić, Ljutovid Posavski. Zagreb 1894) do pjesničkih (I. Dežman, Vienac, 1874, 5; J. Hranilović, Ibid., 1876, 40; V. Nazor, Knjiga o kraljevima hrvatskijem. Zadar 1904). Prikazan i u dokumentarno-igranoj TV seriji Hrvatski kraljevi (B. D. Burić, 2011).
LIT.: E. L. Dümmler: Über die älteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (549–928). Wien 1856, 389–390. — F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877. — F. Kurze: Annales Regni Francorum inde ab a. 741. usque ad a. 829. qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi. Hannoverae 1895. — F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. — B. Grafenauer: Vprašanje konca Kocljeve vlade v Spodnji Panoniji. Zgodovinski časopis (Ljubljana), 6–7(1952–53) str. 172, 174, 181, 188–189. — S. Antoljak: Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom. Godišen zbornik na Filozofskiot fakultet (Skopje), 19(1967) str. 129–138. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1975. — I. Goldstein: Ponovo o Srbima u Hrvatskoj u 9. stoljeću. Historijski zbornik, 37(1984) 1, str. 235–238, 240–243. — Isti: Bizant na Jadranu. Zagreb 1992. — R. Katičić: Uz početke hrvatskih početaka. Split 1993. — N. Budak: Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1994. — C. R. Bowlus: Franks, Moravians, and Magyars. The Struggle for the Middle Danube. Philadelphia 1995. — I. Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. — Hrvati i Karolinzi, 1. Split 2000, 75, 81–83, 86, 158–161, 259–264. — M. Ančić: Hrvatska u karolinško doba. Split 2001, 17–19, 22, 26, 30, 34, 47–49, 51–52. — N. Stančić: Svehrvatska ideja Ljudevita Gaja: slika hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka u ideologiji pripremnog razdoblja Hrvatskog narodnog preporoda (iz rukopisne ostavštine Ljudevita Gaja). Starine, 2004, 62, str. 103–108. — N. Budak i T. Raukar: Hrvatska povijest srednjeg vijeka. Zagreb 2006, 52, 99, 102–104, 170. — H. Gračanin: Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju. Zagreb 2011. — K. Filipec: Guduscani 9. stoljeća između kneza Borne i kneza Ljudevita. U: Gacka u srednjem vijeku. Zagreb—Otočac 2012, 71–82. — V. Sokol: Gacka u IX. stoljeću. Ibid., str. 27, 29–30, 35–39. — Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku. Zagreb 2015.
Pejo Ćošković i Redakcija (2021)
