LJUTOVID (Ljudovid, Ljudovit, Lutovid, Litouit, Lotauitus, Lotavittus), knez (XI. st.). Vjerojatno pripadao rodovskomu plemstvu, obitelji koja je davala zahumske župane; prema J. Lukareviću, sin župana Semidraga (Semlidrag). Vladao u doba kad je Zahumlje priznavalo vrhovnu bizantsku vlast. God. 1039. izdao je ispravu (sačuvana i u inačici iz 1051, u novijoj literaturi datira se potkraj XII. st. odn. u poč. XIII. st.) kojom je – u njoj naveden kao protospatar, hipat te strateg Srbije i Zahumlja – Petru, opatu benediktinskoga samostana na Lokrumu, darovao crkvu sv. Pankracija s pripadnim zemljištem u Babinu Polju na Mljetu. Prema Ljetopisu popa Dukljanina, predvodeći vojsku vazalnih bizantskih zemalja koja se borila protiv pobunjenoga dukljanskoga kneza Vojislava 1042, ranjen je u porazu na brdu Klobuku kraj Trebinja te se spasio bijegom.
LIT.: J. Lukarević: Copioso ristretto degli annali di Rausa. Venetia 1605, 10. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904, 68–69, 89. — F. Šišić: Letopis popa Dukljanina. Beograd—Zagreb 1928, 188–190, 213–217, 221–222, 230, 347–348, 352–353. — J. Vrana: Isprave zahumskih vladara iz XI. i XII. st. o Babinu polju na otoku Mljetu. Historijski zbornik, 13(1960) 1/4, str. 155–166. — I. Kampuš: Novi prilozi o lokrumskim falsifikatima i Desinoj darovnici pulsanskim benediktincima. Ibid., 15(1962) 1/4, str. 322–324. — S. Sakač: Ljutovid, strateg Srbije i Zahumlja i njegova Lokrumska povelja. Mandićev zbornik. Rim 1965, 75–76. — Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, 3. Beograd 1966. — M. Kostrenčić, J. Stipišić i M. Šamšalović: Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — K. Jireček: Istorija Srba, 1. Beograd 1978. — G. Ostrogorski: Povijest Bizanta. Zagreb 2006.
Pejo Ćošković i Redakcija (2021)
