LOVRO (Lovre, Lovrjenac, Lovro Dalmatinac, Laurentius, Lorenzo Dalmata), nadbiskup (? — Split, 1099?). Prema Tomi Arhiđakonu, bio je plemićkoga roda i dalmatinskoga podrijetla. Kamaldoljanin, školovao se vjerojatno u osorskom samostanu sv. Petra i na Apeninskom poluotoku, potom bio redovnik u Osoru te osorski biskup od 1042. Na pokrajinskoj sinodi u Splitu 1060. splitskim nadbiskupom vjerojatno ga je, kao gorljiva zagovornika crkvene reforme, imenovao papinski legat Majnard, nakon čega je tamošnjom Crkvom upravljao gotovo četiri desetljeća. U duhu reforme održao je barem šest sinoda, posljednju u Zadru 1095, istupajući protiv simonije i laičke investiture, a za svećeničku stegu. Za biskupe posvećivao je pristaše reforme (Formin, Ivan Trogirski), pomagao osnivanje samostana (sv. Benedikta u Splitu, sv. Petra u Selu), a zabilježen je i pri darivanjima, potvrdama privilegija, kupoprodajnim ugovorima, sporovima te kao svjedok u kraljevskim ispravama. Kao glavni predstavnik istočnojadranske Crkve usko je surađivao s hrvatskim vladarima Petrom Krešimirom IV. i Zvonimirom. Čini se da je imao bitnu ulogu u zbivanjima oko kralja Stjepana II, pomogao da ga se pošalje u samostan 1078, a poslije i u njegovu usponu na vlast. Podupirao je umjetnost, riznicu splitske stolnice obogatio srebrnim i zlatnim umjetninama (službenika poslao na zlatarski nauk u Antiohiju), brinuo se za crkvene tekstove (na njegov je poticaj Adam Pariški doradio tekstove muke sv. Dujma i sv. Staša). Sarkofag mu se čuva u krstionici katedrale.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 3. Venetiis 1765, str. 131–160; 5. 1775, str. 195. — F. Bulić: Dva sarkofaga Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca, spljetskih nadbiskupa. Zadar 1882. — V. Novak i P. Skok: Supetarski kartular. Zagreb 1952. — I. Ostojić: Postanak samostana sv. Benedikta u Splitu. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 8–9(1962) str. 50, 55–63. — Isti: Kamaldoljani u Hrvatskoj. Bogoslovska smotra, 33(1963) 2, str. 132–137. — Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1975. — G. Novak: Povijest Splita, 1. Split 1978. — M. Ivanišević: Sveti Ivan trogirski biskup. Croatica Christiana periodica, 4(1980) 5, str. 45–46, 48–49. — Ž. Rapanić: Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga. Arheološki radovi i rasprave, 8–9(1982) str. 239, 250, 252. — N. Klaić: Još o splitskim sarkofazima X. i XI. stoljeća. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 79(1986) str. 265, 269, 275, 278–280. — Ž. Rapanić: Predromaničko doba u Dalmaciji. Split 1987. — V. Delonga: Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split 1996, 5–6, 22–23, 30. — Ista: Ranoromanički natpisi grada Splita. Split 1997. — R. Katičić: Litterarum studia. Zagreb 1998. — M. Matijević Sokol: Toma Arhiđakon i njegovo djelo. Jastrebarsko 2002. — Toma Arhiđakon: Historia Salonitana. Split 2003. — I. Basić: Prilozi proučavanju crkve Svetog Mateja u Splitu. Ars Adriatica, 1(2011) str. 70–71, 73–74. — Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku. Zagreb 2015.
Pejo Ćošković (2021)
