MADIJE (Majo, Madius, Maius), opat i biskup (?, o. 950 — Rab, ?). Podrijetlom vjerojatno iz Zadra. Pristupivši benediktincima, boravio u samostanu Montecassino. Potkraj 986. imenovan je prvim opatom obnovljenoga samostana sv. Krševana u Zadru; prema nekim autorima (V. Novak), onamo je donio beneventanske kodekse te utemeljio knjižnicu i uredio skriptorij. Na poč. XI. st. imenovan je pak rapskim biskupom. Nakon neuspjela pokušaja hrvatskoga kralja Krešimira III. da obnovi vlast nad dalmatinskim gradovima i otocima, u srpnju 1018. s rapskim je priorom Bellatom položio prisegu vjernosti mletačkomu duždu. Stariji autori s njim su povezivali osnivanje samostana rapskih benediktinka, što je ocijenjeno preuranjenim (I. Ostojić).
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 5. Venetiis 1775, 41, 226–227. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, 35, 196, 298, 310–311, 501. — Ć. M. Iveković: Crkva i samostan sv. Krševana u Zadru. Zagreb 1931, 14, 17, 20, 52–53. — V. Novak: Većenegin evanđelistar. Starine, 1962, 51, str. 34–35. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2. Split 1964. — M. Kostrenčić, J. Stipišić i M. Šamšalović: Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — I. Ostojić: Montecassino i benediktinci u Hrvatskoj. Historijski zbornik, 21–22(1968–69) str. 392–393, 395, 400. — I. Mustać: Cartula traditionis ecclesie beati Chrysogoni martiris iz 986. godine. Zadarska revija, 39(1990) 2/3, str. 133–146. — E. Peričić: Samostan svetog Krševana kroz lik i djelovanje njegovih opata. Ibid., str. 193–195. — Z. Nikolić: Rođaci i bližnji. Zagreb 2003.
Pejo Ćošković i Redakcija (2021)
