MAKAR

MAKAR, plemićka obitelj s posjedima u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji (XVI–XVIII. st.). Prema obiteljskoj predaji, potjecali bi od Jurja Kožulića, službenika na dvoru bosanskoga kralja, za što nema potvrde u izvorima. Prvi je nedvojbeni pripadnik obitelji Toma (u. 1601), kapelan u Varaždinskim Toplicama i od 1579. toplički kaštelan te od 1593, na zahtjev tamošnjih građana, župnik u Varaždinu. Svjedok u mnogobrojnim ugovorima, do 1598. stekao je više kuća i zemljišta. Sin Andrija, varaždinski građanin, u izvorima se javlja kao vojvoda i 1604–11. toplički kaštelan; izvješćivao je Zagrebački kaptol (1604, 1608, 1611) o kretanjima Turaka te o teškoćama s podložnicima koji odbijaju izvršavanje obveza. Uspon obitelji do bogatih feudalnih posjednika uvjetovan je vojničkim uspjesima njezinih pripadnika, koji su ulagali u zemljišne posjede te dobrim gospodarenjem uvećavali imetak. Andrijini su sinovi filozofski pisac → ANDRIJA te Ivan i Nikola (rođ. oko 1620, u. 1673), koji su obnašali vojne službe u Križevačkoj kapetaniji, Ivan potkapetana i zapovjednika posade u Križevcima, a Nikola kapetana u Đurđevcu od 1644. i potkapetana Križevačke kapetanije 1665–66. Nikola je kupio više pustih posjeda u Križevačkoj županiji i naselio ih slobodnjacima, nametnuvši im neke kmetske obveze, zbog čega su se vodile dugogodišnje parnice. Sukobljivao se i s krajiškim Vlasima, kojima je uskraćivao povlastice i koji su ga višekratno tužili vladaru. Kao pomoćnik I. J. Herbersteina sudjelovao je 1666. u gušenju krajiške bune S. Osmokruovića. Kuću u Križevcima prodao je 1665. I. Zakmardiju za pavlinsku crkvu i samostan. Sa suprugom Marijom Anom Jurhin bio je pokrovitelj umjetnosti; 1666. darivali su crkvu Sv. križa u Križevcima, a 1669. za crkvu sv. Marije u Remetincu dali izraditi drveni oltar s Marijinim kipom i 20 svetačkih likova, dijelovi kojega se danas čuvaju u MUO. Marija Ana dala je 1674. u Križevcima podignuti zavjetni stup s kipom Marije s mrtvim Kristom u krilu, djelo I. J. Altenbacha, što je potaknulo gradnju tamošnje proštenjarske crkve Majke Božje Koruške. Nikolina oporuka iz 1671 (Muzej grada Koprivnice) svjedoči o mnogim obiteljskim posjedima u Podravini, Križevcima, Varaždinu i Varaždinskim Toplicama. Imao je kćer Katarinu (u. nakon 1695), suprugu križevačkoga podžupana Gašpara Gotala, i sina Ivana Andriju (Janko; rođ. oko 1640, u. 1700), časnika u Velikom bečkom ratu na području Slavonije i Ugarske. On se 1684. istaknuo u oslobađanju Virovitice i Orahovice, a 1687. Sigeta i Pečuha, gdje je postao zapovjednikom tvrđave. Osvojio je 1690. Veliku, u kojoj je iz strateških razloga zapalio franjevački samostan, i 1691. Požegu, nakon čega je 1694–96. bio zapovjednik utvrda Zrin i Novi; u Novom je nakon povlačenja Turaka 1718. na mjestu utvrde podignuta pogranična karaula nazvana Makarov brod. Sudjelovao je u neuspjeloj opsadi Bihaća 1697. Kralj Leopold I. njemu i djeci podijelio je barunski naslov s pridjevkom »de Makarska« 1687 (potvrđeno u Hrvatskom saboru 1688), a nakon oslobođenja Slavonije stekao je Pleternicu, ivankovačko-nuštarsko vlastelinstvo (posjed obitelji do 1712) i posjede u Pečuhu. Nakon oslobođenja požeškoga kraja bio među najutjecajnijim osobama na tom području. Uz L. Ibrišimovića podupirao Zagrebačku biskupiju u sukobu s Bosanskom oko jurisdikcije na oslobođenim područjima u Slavoniji. Njegove uspjehe u borbama protiv Turaka zabilježili su A. Kačić Miošić (Razgovor ugodni naroda slovinskoga, 1756) i P. Vitezović Ritter (Kronika, 1696; Plorantis Croatiae saecula duo, 1703), koji je supruzi mu Mariji Sidoniji posvetio kalendar Zoroast hervacki aliti Meszecsnik i dnevnik goszpodszki i goszpodarszki (1698). U Muzeju Marsiliano u Bologni čuva se primjerak Vitezovićeva djela Croatia rediviva (1700) kojemu je dodao rodoslovlje Makara te korespondencija L. F. Marsiglija s Ivanom Andrijom. Njegov sin Ivan Leopold (u. 1725) dio posjeda u Pečuhu darovao je isusovcima za Ilirsku školu (otvoreno 1722). Povijesno društvo Križevci organiziralo je skup o obitelji 2011.