MARDEŠIĆ

MARDEŠIĆ, viška pomorska i poduzetnička obitelj iz Komiže (XVI–XX. st.). Zabilježeni su i kao Mardesich te Mardessich. Izrazito brojni, odvjetci su im se već u XVIII. st. razlikovali po prezimenskim dometcima (Beg, Bilka, Bortulovi, Kuzmini, Matetovi, Pačun, Pavlovi, Soltan). Prvi se u ugovoru za kupnju zemljišta i kuće u Komiži i okolici te na Biševu 1539. spominje Petar. Od XVI. st. sudjelovali su u ždrijebanju položaja za lov ribe, tako u prvom zabilježenom u Visu 1579. i posljednjem 1860. Matij Kuzmin i Matij Pjerov zapovijedali su 1593. gajetama, Andriju su zarobili gusari 1604, a supruga ga je otkupila iz zarobljeništva, Mate je u drugoj pol. XVII. st. zapovijedao lastovskim gripom. Spominju se 1612. u popisu hvarskoga kneza i providura P. Semitecola i kao zakupci zemlje samostana sv. Nikole u Komiži. Na njihovim je tratama viški puk, po nalogu mletačkoga generalnoga providura, obavljao obveznu radnu službu (1710). Najviše pomoraca Mardešića zabilježeno je u XVIII. st., npr. 10 paruna 1763. i pet vlasnika trata 1788. Prokurator Komiže Antun Kuzmin svjedočio je o nestašici srdela oko Palagruže 1749. Antun i L. Pribičić te su godine u ime Komižana molili hvarskoga kneza i providura I. Condulmera da zadrže povlastice na ribolov oko Sušca, Palagruže i Svetca, a vjerojatno je on, s Pavlom Petrovim, potpisao i molbu duždevim savjetnicima da Komižanima dopusti lov srdelarama oko tih otoka 1773. Među trgovcima soljenom ribom na zapadnoj jadranskoj obali (Vieste, Molfetta) u XVIII. st. svojom se felukom isticao Petar. Na poč. XIX. st. Mardešići se spominju kao vlasnici gajeta i bracera.Kao vlasnici i zapovjednici brodova na objema su jadranskim obalama trgovali Pavao, gajetom i bracerom 1835–42, Matij, gajetom i peligom 1835–41, Nikola, gajetom 1837, Kuzma, gajetom 1838. i 1846, te Andrija, peligom 1847. Potkraj XIX. st. neki su djelatni u austrougarskoj ratnoj mornarici (noštromi Mate, Vicko i Nikola) te trgovačkoj (kapetan Pavao Pavlov). Josip, Ante i Ivan s četvericom su Višana u 1870-ima osnovali brodarsko društvo »Serafin Topić i drugovi«, koje je posjedovalo brik-škuner »Višanin« (Ante kapetan 1879) i brik »Serafino«. Potkraj XIX. st. brodarstvom su se bavili i Šimun (gajeta »S. Rocco«) te Antica udana Petrić (pelig »Giordano«). Mardešići su bili članovi komiških bratovština – Vicko Kuzmin ostavio je 1727. posjede Bratovštini Presvetoga Sakramenta u opatiji sv. Nikole u Komiži – a osobito su se skrbili o komiškoj crkvi sv. Roka. God. 1749. podnijeli su molbu za podizanje oltara troškom od prihoda svojih mreža, a od hvarskoga su biskupa J. M. Pontaltija dobili dopuštenje za gradnju nove crkve 1763. Među nekretninama reprezentativna im je bila palača u Komiži (Riva sv. Mikule, kbr. 31). Od kraja XIX. st. uglavnom su se bavili preradbom ribe, u Komiži i drugim mjestima osnivali pogone, proizvode izvozili i u inozemstvo. Među ostalim izlagali su i bili nagrađivani na gospodarskim izložbama u Trstu 1882. i Zagrebu 1895, na ribarskoj izložbi u Beču 1902 (skupna srebrna medalja za konzerviranje srdela i zlatna medalja za slane skuše i inćune te ribarske sprave) te izložbi konzervirane ribe u Solunu 1919 (zlatna medalja). Prezime im je postupno postalo sinonimom djelatnosti. Zbog nedostatka svježe ribe zimi imali su barake za soljenje u Portugalu i Španjolskoj. Zabilježeni su i u trgovini vinom. Društvo »Fratelli Mardessich« (»Braća Mardešić«), braće Kuzme i Josipa, osnovalo je u Komiži 1875 (prema nekim izvorima 1890) u nas prvu tvornicu za preradbu i konzerviranje ribe – na poč. XX. st. oko 200 radnika i godišnja proizvodnja približno 20 000 sanduka – koja je imala podružnice u Bijeloj u Boki kotorskoj (1905; prestala raditi 1962), Visu (1908) i Postirima (1937). Uoči II. svjetskoga rata tvornica je proizvodila oko 500 t ribe u ulju i oko 300 t u soli, a opožarena je 1941. Obiteljski fond arhivskoga gradiva o njoj čuva se u DA u Splitu. Društvo »Frano Mardešić i drug«, vlasnika Frane,otvorilo je pogone u Rukavcu (1891), Bolu (1902; prestao raditi 1923), Trogiru (1908) i Milni (1909), a društvo »Mardešić i drug« (»Mardešić i družina«, »Mardešić & Cia«), braće Mardešić Jakovljevih, u Komiži (1902) i Milni (1909); podružnice u Milni spojene su 1911. Komiški pogoni stradali su u II. svjetskom ratu ili su spojeni s drugima u tvornicu »Neptun« 1946. Zadarski pogon odn. tvornica za preradbu ribe u Salima nazvana je »Mardešić« 1947 (samostalna od 1955). U međuratno doba u Komiži je djelovala tvornica gipsa »Mardešić i Dešković«. Više Mardešića potkraj XIX. st. iselilo se u SAD, najviše u Kaliforniju; tako Josip (Joe; 1889–1951) 1903. iz Komiže u San Pedro, gdje je 1917. suosnovao tvornicu French Sardine Company (poslije StarKist), a potom osnovao poduzeće Franco Italian Packing Company. Potkraj XIX. st. u Everett (Washington) došli su Anton (Tony; 1879–1941) i Nikola (Nick; u. 1949); baveći se ribarstvom, s partnerima su 1929. kupili tvornicu Everett Packing Company (poslije Fisherman’s Packing Corporation), koja je ubrzo postala jednom od najvećih u svijetu za ulov i preradbu lososa. Nikolini su sinovi Tony (1919–1949),član Zastupničkoga doma države Washington, i političar → AUGUST (MARDESICH). U domovini su se u XX. st. djelatnostima povezanima s pomorstvom bavili brodograđevni inženjer → PAVAO (sin matematičar → SIBE) i pomorski stručnjak → PETAR (sin pedijatar → DUŠKO).