DIONIZIJE

DIONIZIJE, ban Slavonije i Dalmacije, herceg (?, oko 1200 — ?, 1255). Pripadao je plemenu Türje. Kao mladić stupio u službu kralja Bele IV. i nalazio se u njegovoj pratnji. Za zasluge koje je stekao 11. IV. 1241. u bitki protiv Tatara na rijeci Šaju dobio banski naslov, koji se prvi put spominje 23. IX. 1241. Nakon smrti kraljeva brata hercega Kolomana (1241) Bela imenuje bana Dionizija hrvatskim hercegom, prvim koji nije bio iz kraljevskoga roda. Na Belinu bijegu 1242. pred Tatarima po Hrvatskoj i Dalmaciji D. mu je pratilac i suradnik. U bitki protiv Mlečana 1243, kada su oni zauzeli Zadar, teško ranjeni D. uspijeva pomoći zadarskim protivnicima Mlečana da izbjegnu iz grada i da se nasele u Nin. Darovnicom datiranom 15. VI. 1244. u Glažu, D. je za zasluge dobio od Bele posjede Vrbovec, Hrast i Cerovo brdo u Križevačkoj županiji. Kada je uskoro izbila žestoka borba između Trogira i Splita za Ostrog u Kaštelima, u koju su se umiješale Hrvatska i Bosna, Bela je na preporuku Dionizija sklopio 29. VI. 1244. mir s Mlečanima. D. je pristao uz Trogirane i krenuo s velikom vojskom prema Splitu. Vojni logor smjestio je u Solin. Nakon jednotjedne opsade 12–19. VII. 1244. Splićani su zatražili mir i pristali na vrlo teške uvjete. Prigodom krunidbe Belina sina Stjepana (20. VIII. 1245) D. postaje šomođskim županom i palatinom. Već 1246. na mjestu palatina spominje se Ladislav te više nema vijesti o Dioniziju.