FILIP

FILIP (Fila, Filen, Fyla, Phyla, Phileto), prepošt (? — ?, prije 20. I. 1249). Podrijetlom iz ugarskog plemena Miskolcz (grana Mikolay). Spominje se od 1231. kada kao notar hercega Kolomana piše hercegov privilegij Vukovaru. Od 1236. predstojnik je Kaptola u Zagrebu i istodobno (do 1241) kancelar hercega Kolomana, koji njemu i bratu mu Tomi daruje 1237. posjede Herijevce (Heyrek) i Lidrovce (Luder) u Vukovskoj županiji u zamjenu za neke njihove posjede u Ugarskoj (Kolomanovu darovnicu potvrdio je 29. X. 1244. kralj Bela IV). God. 1239. zamijenio je F. neke zemlje oko Pakraca sa županom Moravča Abrahamom, a 3. X. 1242. dobiva od Bele IV. sa svojom braćom Tomom i Petrom nove posjede u Vukovskoj županiji, Mikolu (Mycola) i Marince (Maria) na području današnjeg istoimenog sela kraj Vukovara (koje je Filipu bio obećao herceg Koloman), u susjedstvu dobarâ dobivenih 1237, gdje je bio i posjed Halmoš (Halmos) koji je F. kupio na poč. 1244. Za rata između Splita i Trogira oko komunalnih granicâ, F. je u srpnju 1244. zapovijedao odredom vojske pod zapovjedništvom hrvatskog hercega i bana Slavonije i Dalmacije Dionizija koja je opsijedala Split (Filipa kao vojnog zapovjednika spominje i Toma Arhiđakon). Kada su se Splićani nakon višednevne opsade (12–19. VII) pokorili, F. je pribivao sklapanju mira između zaraćenih gradova. F. je Belu IV. zastupao 1245. pri uvođenju u posjed Rakovca novih vlasnika, sinova županâ Nikole i Tome, a 1247. predvodio je kaptolsko poslanstvo kralju s molbom da zagrebačkom Kaptolu daruje zemljište na brdu Gradec u Zagrebu za gradnju utvrde za zaštitu kanonika. Kralj je 11. IX. te godine izdao darovnicu za taj posjed (sagrađena kula nazvana je poslije Popov toranj) i potvrdio Kaptolu darovnicu iz 1225. za posjed na području današnjih Varaždinskih Toplica. F. se posljednji puta spominje u kupoprodajnom ugovoru iz 1249 (sklopljenom pred zagrebačkim Kaptolom) sa zagrebačkim biskupom Filipom, s kojim ga neki pisci poistovjećuju (I. Kukuljević Sakcinski, Nada Klaić). Dana 20. I. 1249. daruje kralj Bela IV. posjede Mikolu (»terra Micola«) i Sveti Martin (»terra sancti Martini«; područje današnjeg sela Svinjarevci kraj Vukovara), Tomi i Petru, braći preminulog Filipa (»Fila quondam Zagrabiensis prepositus bone memorie«). Svi posjedi u Vukovskoj županiji, koje su dobili F. i njegova braća 1237–49, uz one koje su stekli Tomini potomci, nalazili su se na području između rijekâ Vuke i Bosuta i ostali su vlasništvo toga roda do njegova izumrća (1427) kada su pripali Gorjanskima.