BARTUČEVIĆ

BARTUČEVIĆ (Bertucius, Bertuzzi), hvarska plemićka obitelj. U domaćoj literaturi navodi se također kao Bertučević i Brtučević. Prema podacima iz genealogije što se čuva u privatnom arhivu Ivanić-Boglić-Božić u Hvaru, potječu iz Apulije u Italiji. Sin utemeljitelja loze Bertucija (Bertuzzo, Bartuč), Ciprijan, bio je početkom XV st. arhiđakon u Hvaru, a sin njegova brata Ambrozija, Bartuč, primljen je 1407. među hvarske plemiće. Njegov sin Ambrozij živio je u Apuliji, gdje je 1418. postao plemić Manfredonije i Tranija, a drugi sin Hortenzij bio je otac pjesnika → Jeronima (Hieronima) i djed pjesnika → Hortenzija. God. 1486. spominje se i ser Bertuccius de Bertuciis advocator Lesinae. Ambrozijev sin Ursin vratio se iz Apulije u Hvar, gdje je primljen među hvarske plemiće. Njegov sin Ser Tullius Ser Ursinj de Bertucj de Manfridonija bio je otac diplomata → Franje Antuna. Te dvije grane obitelji imale su različne grbove. Kao posjednici spominju se od sredine XV st., kad je Kažota imao zemljišni posjed na području današnjeg mjesta Sućuraj. Imali su i mali ljetnikovac u Lučišću, uvali zapadno od Staroga Grada, koji je 1551. sagradio pjesnik Jeronim, a u XVI st. i zemljišni posjed na otoku Visu te kuću u viškom naselju Kut (danas dio grada Visa), koje se spominje i u XVIII st. Od Andrije, drugog sina pjesnika Jeronima, potekao je ogranak obitelji u Staromu Gradu, a treći sin Petar, bio je, kao i otac, vitez zlatne ostruge. Prema C. Fiskoviću, taj je Petar vjerojatno istovjetan sa slikarom, koji se kao messer Piero Bertucio (Bertuci) spominje u ugovorima iz 1545. za slikanje četiriju svetačkih likova na vratnicama novih orgulja u hvarskoj katedrali (iz iste godine, djelo venecijanskog graditelja orgulja Marija Tinta) i 1546. za pet slika na ogradi pjevališta (ugovori u Arhivu Crkovinarstva stolne crkve u Hvaru). Dosad nije pronađena nijedna od tih slika (orgulje iz 1545. rastavljene su 1782, a istodobno je srušeno i pjevalište). Hortenzij (1575–1631), unuk pjesnika Hortenzija, spominje se kao advokat 1617, a 1631. kao fiskalni advokat u gradu Hvaru. Između 1621. i 1628. naveden je kao jedan od operarija (upravitelja crkvenih dohodaka) hvarske katedrale u vrijeme njezine dogradnje u prvoj pol. XVII st. Istu dužnost obavljao je od oko 1614. do 1647. hvarski kanonik Andrija (umro 18. X 1647). U njegovoj oporuci, sastavljenoj u Staromu Gradu 20. rujna iste godine, spominje se uz ostalo da je za hvarsku katedralu darovao oltar Sv. Magdalene (C. Fisković navodi kako nije poznato je li ta narudžba kod graditelja Ivana Pomenića ikad izvršena) i sagradio kapelu na lokalitetu Dubovi dol u koju je trebao doći redovnik »koji govori ilirski«. Potkraj XVI st. jedan je ogranak Bartučevića rodbinskim vezama naslijedio posjede hvarske plemićke obitelji Grivičić (Griffico) i svoje prezime ponekad pisao Bartučević Grivičić (Bertuzzi Griffico). U oporuci jednog od članova tog ogranka, Jeronima, sastavljenoj 31. III 1724, spominje se njegova knjižnica. U popisu inventara (20. VI 1782) u viškoj kući Jeronima Bartučevića navedena je i zbirka od 22 slike (C. Fisković pretpostavlja da su među njima možda bile i neke slike slikara Petra B. iz XVI st.). Oko 1866. spominje se u Zadru računski savjetnik Julije Bertuzzi. Na Hvaru je obitelj, koja nije dobila austrijsku potvrdu plemstva, izumrla već početkom XIX st.