DELIVUK, plemićka obitelj u Žumberku, podrijetlom iz Dalmacije (R. Lopašić). U dokumentima su zabilježeni i u oblicima Deli Wuk Deli uocati, Delliuuk, Dellivuk. Kralj Ferdinand III. podijelio je, za zasluge u borbama protiv Turaka, 18. XII. 1656. plemićki list vojvodi u karlovačkoj tvrđavi Vuku »Deli Wuk Deli uocati« i njegovim sinovima Ivanu, Radi, Ratku i Dragosavu (potvrđeno u Hrvatskom saboru 22. I. 1657). Juraj Delivuk stekao je ženidbom s Katarinom, kćeri Franje Severšića, posljednjega muškog člana obitelji, nakon 1666. posjed u Gornjoj Švarči (danas dio Karlovca; posjed je vlasništvo Delivukâ i na poč. XVIII. st.). Njima su 1669. knezovi Zrinski založili dio posjeda Pribić u ozaljskoj gospoštiji. Juraj i Ivan vlasnici su dvora u Pribiću 1683, a u to vrijeme spominje se i dvor obitelji na lokalitetu Gomile u pribićkoj župi. Dana 13. IX. 1672. darovao im je kralj Leopold I. zemlje na lokalitetu Vrtačko i u naselju Grič u Žumberku uz obvezu služenja u vojsci za rata (prijepis potvrde te darovnice, koju je na molbu Ivana »Delli Wuck Delli«, izdala 31. XII. 1770. kraljica Marija Terezija, pohranjen je u Arhivu Hrvatske, zbirka Acta nobilitaria). God. 1751. izrađeno je rodoslovlje obitelji u kojem su navedeni i vojvoda u Bariloviću Dragosav te Toma, zastavnik u 4. graničarskoj slunjskoj pukovniji u Karlovcu. U XVIII. st. obitelj ima i posjed u Delivukima (zaselak u Golubićima u Žumberku). Kada su se po nalogu kraljice Marije Terezije 1780. otkupljivala imanja žumberačkih plemića, obitelj je zadržala svoje posjede uz dotadašnju obvezu vojevanja u austrijskoj vojsci. U Arhivu Križevačke biskupije u Križevcima čuvaju se dokumenti o ostavštini poručnika Konstantina, potomka Ratka iz 1656 (Fasc. ann. 1798, num. 64; Fasc. ann. 1805, num. 72). Konstantinov sin Stjepan bio je bilježnik u Tovarniku oko 1807 (spominje se i 1822; genealogiju te obiteljske grane objavio je E. Laszowski). Najistaknutiji član obitelji bio je → MARKO. Njegov brat Vuk (umro 1838) bio je 1805. ekonom na imanju Križevačke biskupije Tkalec pokraj Križevaca, a poslije senator toga grada u kojem je i umro. — U današnje vrijeme najbrojniji su potomci te obitelji u naselju Tisovac Žumberački kraj Kalja, a oni u Delivukima čuvaju obiteljske povelje (M. Predović).
LIT.: R. Lopašić: Žumberak. Zagreb 1881, 50, 55. — Isti: Hrvatski urbari, 1. Zagreb 1894. — I. Bojničić: Popisi plemića proglašenih na Saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije g. 1557–1848. Zagreb 1896, 6. — J. Barlè: Plemićki dvorovi u arhiđakonatu goričkom g. 1683. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1(1899) str. 123–124. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 35. — E. Laszowski: Matice plemstva županije požeške, srijemske i virovitičke. Zagreb 1903, 16. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1–2. Zagreb 1958. — M. Predović: Kratki pregled povijesti Žumberka. Žumberački kalendar, 1965, str. 72, 74. — Isti: Od crkvice do crkvice. Ibid., str. 105. — B. Zmajić: Podjele plemstva i grbova žumberačkim obiteljima. Ibid., str. 85, 87, 89. — M. Predović: U blizini velikog Žumberčanina. (Nacrt života i rada dr. Konstantina Stanića). Ibid., 1966, str. 102. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1. Zagreb 1985.
Josip Kolanović i Tatjana Radauš (1993)
