DUKA

DUKA (Dukačić), obitelj grčkog podrijetla koja se s turskog područja doselila u Slavoniju i Srijem, a jedan ogranak u bansku Hrvatsku. Trgovac Mihajlo (1717–1792) doselio se u Osijek, gdje je trgovao stokom. God. 1757. bio je među osnivačima »Čestne Kompanie trgovačkog bratstva« u Osijeku (pravila potvrđena 1760, počelo djelovati 1761), a 1765–68. i njezin »predstojatelj«. Posjedovao je nekretnine u osječkom Donjem gradu. On i njegova obitelj dobili su od kralja Franje I. ugarsko plemstvo 26. VII. 1792. Umro je u rujnu iste godine. Njegov sin Nikolaj bio je trgovac u Osijeku i Novom Sadu te epitrop srpske pravoslavne crkve (1790). U jesen 1807. bio je član osječke deputacije kralju Franji II(I), koja je zatražila proglašenje Osijeka slobodnim kraljevskim gradom (ostvareno 1809). Njegovo sudjelovanje u deputaciji spominje se i u jednoj prigodnoj pjesmi iz toga vremena (S. M. Osičanin: San jednoga varošanina iz Osika, Osijek 1809). Najistaknutiji član obitelji bio je Nikolajev brat, general → PETAR, koji je s trećim bratom Ilijom, generalom u ruskoj vojsci, i sinovima već umrlog Nikolaja, Petrom i Stjepanom, dobio 17. VII. 1816. ugarsko barunstvo, a 26. VII. iste godine i pridjevak »de Kádár«. Petar je oko 1819–22. bio kapetan 39. ugarske pješačke pukovnije (stožer u Bresci). Potpukovnik 9. slavonske vojnograničarske (petrovaradinske) pješačke pukovnije Pavle, sa sinovima Ivanom i Petrom, dobio je 21. VII. 1820. od kralja Franje II(I) hrvatsko-ugarsko plemstvo s istovjetnim grbom, dodijeljenim obitelji 1792 (iskazano 10. XII. 1821. na zasjedanju Srijemske županije u Vukovaru i 22. VIII. 1822. na zasjedanju Varaždinske županije u Varaždinu). Iz banovinskog ogranka potekao je Đuro, major 71. graničarske njemačko-banatske pukovnije (1795), a poslije general-brigadir u Petrinji (1807).