EISENHUTH

EISENHUTH (Eisenhut), obitelj stolarâ u Zagrebu (kraj XVIII. st. — XIX. st.). Utemeljitelj je Georg (Đuro; 1762–1817), rođen u Češkoj. Doselio se 1780-ih u Zagreb (u Novu ves), gdje se od 1798. spominje kao majstor u protokolu stolarskog ceha. Zagrebačkim građaninom postaje 1801, a 1809. ima kuću u Jurjevskoj ul. (kbr. 6). Iz braka s Marijom Vogl, izbjeglicom iz Alsacea koja je 1800. došla u Zagreb, imao je dva sina. — Stariji Georgov sin Antun (1808–1864) bio je na naukovanju u Grazu 1827–30 (sačuvana je njegova putovnica, tzv. Wanderbuch, izdana u Zagrebu 1827), a 1835. primljen je u zagrebački stolarski ceh. Knjiga računa iz 1839–45. pokazuje da je radio za ugledne plemićke i građanske obitelji. Od 1848. posjedovao je kuću u Kamenitoj ul. (danas kbr. 13), u kojoj je držao veliku radionicu sa 20 djetića. Imao je tri sina: Antuna, trgovca i gradskog zastupnika, Ludwiga (Ljudevita), mjernika, Miroslava, stolara, te jednu kćer. Antunovi su sinovi → KORNEL, kemijski inženjer, → MARKO, pravni pisac, i → RADOSLAV, strojarski inženjer i industrijalac. Mlađi Georgov sin Gjuro (1815–1887) imao je radionicu u kući brata Antuna u Kamenitoj ul., a u stolarski je ceh primljen 1839. Oženio se s Marijom Kulík, s kojom je imao četvero djece, među kojima → GJURU, violinista i skladatelja i → JOSIPA, violončelista i skladatelja. U Muzeju grada Zagreba nalazi se vitrina koju je izradio o. 1850. te njegov portret i portret njegove žene (slikani između 1840. i 1850). — Antunov sin Miroslav (1847–1885) izučio je stolarski zanat u očevoj radionici i završio realnu gimnaziju, a usavršavao se u Beču, Parizu i Londonu. Bio je istaknut majstor; njegovo je ime upisano 1870. kao posljednje u protokolu zagrebačkoga stolarskog ceha. God. 1885. izabran je za potpredsjednika Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Od njegovih djela poznate su dvije vitrine iz 1860-ih (u fundusu MUO u Zagrebu) te krevet, dva ormara i kredenc izrađeni u stilu njemačke renesanse (u vlasništvu obitelji).