ERNUSZT

ERNUSZT, plemićka obitelj podrijetlom vjerojatno iz Švedske ili Austrije s posjedima u Ugarskoj i Hrvatskoj u drugoj pol. XV. i prvoj pol. XVI. st. U izvorima su navedeni u oblicima Ermesch, Ernest, Ernst, Ernust, Ernusth, Ernwst. Imali su pridjevak »Čakovečki« (de Csákthornya, Csáktornya, Schakthornya, Schaktornia), prema gradu i posjedu Čakovec, koji je stekao utemeljitelj obitelji slavonski ban → IVAN. Ivanovi sinovi bili su pečujski biskup i vrhovni blagajnik Kraljevine → ŽIGMUND i hrvatski ban → IVAN, koji su uz naslijeđene posjede u Međimurju, stekli i prostrana imanja u Podravini (kaštele Đurđevac, Prodavić, danas Virje, i Koprivnicu s posjedima). Ivan je od brata naslijeđene novozoilske rudnike bakra (Novo Zoilo, sadašnja Banská Bystrica u Slovačkoj) i tamošnje zemljišne posjede dao svom sinu, dvorjaniku (Aulae Regiae familiaris) Franji, koji sve te posjede gubi 1525 (J. C. Engel). Franjo se posljednji puta spominje u dokumentu od 10. VIII. 1526 (J. Stipišić i M. Šamšalović), kada njegov otac spominje njegovu ženidbu. Stariji pisci (C. Wagner, I. Nagy, I. Bojničić) navode da je poginuo u bitki na Mohačkom polju 29. VIII. 1526. Nakon smrti njegova oca Ivana (1531) zabilježeni su kao vlasnici obiteljskih imanja u Međimurju i Podravini Gašpar (umro 1540) i Vuk (spominje se do 1536). U dokumentima nema podataka u kakvom su srodstvu međusobno ili s ostalim članovima obitelji. Neki pisci (Wagner, Nagy, Bojničić) navode, da je Gašpar sin Franje (uz Gašpara spominju i brata mu Ivana koji je umro 1527). U novije se doba pretpostavlja se (Nada Klaić), da je Gašpar sin hrvatskog bana Ivana, Franjina oca. Vuk, vjerojatno Gašparov brat, spominje se uglavnom samo u dokumentima (V. Klaić piše o njemu samo kao o bivšem vlasniku obiteljskih posjeda). Obojicu kralj Ferdinand 30. IV. 1531. opominje zbog neplaćanja desetine, 9. XII. 1535. nalaže Vuku da prestane s nasiljem prema tridesetničarima, a 29. III. 1536. traži od obojice da se ne protive popisivanju i ubiranju kraljevskog poreza (dica) u županiji Zala. Nakon tog datuma, Vuk se više ne spominje, a 29. XII. iste godine zagrebački Kaptol potvrđuje da je Gašpar platio dužnu desetinu. Dana 18. X. 1536. pisao mu je kralj Ferdinand o dolasku vrhovnoga kapetana I. Katzianera u Zagreb na dogovor s njim i s drugim kraljevim privrženicima u Hrvatskoj o obrani i oslobođenju Slavonije te ga pozvao da se u slučaju potrebe pridruži Katzianeru sa svojim četama. Na poč. 1537. dopustio je Ferdinand njemu i Ivanu Salaju (Zalay) da urede prijelaz (brod, vadum) preko rijeke Mure između svojih posjeda Legrada (do poplave 1710. u Međimurju) i Dubrave (područje današnje Donje Dubrave) sa čamcima i skelama za prevoženje bjegunaca pred Turcima i drugih osoba iz hrvatskih krajeva u Ugarsku. U zaključcima sabora slavonskog plemstva u Križevcima 17. VI. 1537. navedeno je da Gašpar mora opremiti i poslati u vojsku za borbu protiv Turaka dvije stotine vojnika i dati trideset šest kola za vojne potrebe. Dana 28. III. 1539. pozvao ga je kralj Ferdinand na sabor hrvatskih i slavonskih staleža u Križevcima 24. IV. 1539, a 8. V. iste godine sudjelovao je na saboru slavonskog plemstva u Dubravi. Dana 18. X. 1540. spominje se kao pokojni. Toga dana šalje kralj Ferdinand svoje predstavnike i one zagrebačkoga Kaptola, Gašparovoj udovici Ani i njezinu ocu, hrvatskom banu P. Kegleviću u svezi s banovim nastojanjem da sačuva posjede svoga preminulog zeta za svoju obitelj (budući da je Gašpar bio posljednji muški odvjetak svoje obitelji, oni su trebali pripasti kruni). Keglevići su izgubili spor 1546. Zrinski, koji su iste godine dobili Čakovec i Štrigovu, dodali su 1554. svojem grbu inačicu grba obitelji E. (kula sa zidom i zvijezde, koji je ujedno i grb grada Čakovca). Druge dvije inačice sačuvane su na pečatima hrvatskog bana Ivana (kula sa zidom i lik orla, te kula sa zidom, zvijezda i polumjesec; ova druga nalazila se i na pečatu biskupa Žigmunda). Četvrtu inačicu objavili su mađarski pisci (I. Nagy, G. Csergheö; uspravljeni dvorepi lav s buzdovanom i štitom). U razdoblju dok je obitelj bila vlasnik Čakovca, kaštel je morao biti značajno arhitektonsko djelo. Kasnogotički arhitektonski ulomci portala (ili kamina), pronađeni pri popravku čakovečkog dvorca (1948), svjedoče da kaštel u srednjem vijeku nije po kvaliteti obradbe arhitektonskih detalja zaostajao za sličnim srednjoeuropskim građevinama (Anđela Horvat). Pretpostavlja se da je i kaštel Đurđevac dobio svoj konačni izgled dok je bio u njihovu vlasništvu (oko 1488), a postoje i podaci o starom dvoru obitelji u Koprivnici (A. Horvat); tamošnji građani morali su im plaćati redovite daće i raditi na utvrđivanju trgovišta, u kojemu, dok je bilo u njihovu posjedu, cvatu obrt i trgovina kao i u drugim trgovištima koje su posjedovali (D. Feletar). Podatke o posjedima na području Banske Bystrice sadržava spis Johanna Thurnschwamba: Extract der Beschreibung des Mitternhaus, im Neusohl gelegen, durch Hansen Thurnschwamb, der Herrn Fugger gewesen Factoren daselbst, samt anderm, was sich in der Kron Hungern zugetragen, geschrieben und Ein Thaussend Fünfhundert drey sechzigsten Jahr (prijepis Hansa Rindmüllera iz 1580. objavio Engel).