FONDRA (Fondra Ferra), plemićka obitelj. Podrijetlom iz Italije nastanjena od XVII. st. u Dalmaciji. Preci obitelji spominju se u XV. st. u Milanu, a jedna grana preselila se u XVI. st. u Mletačku Republiku. Iz padovanskog ogranka u Dalmaciju je došao Ferdinando, sin bilježnika Lorenza. Ferdinando je bio sudski kancelar u Šibeniku. Njegov sin Antonio (umro 1681) bio je bilježnik u Krku pa računovođa fiskalne komore u Šibeniku. Tamošnje plemićko vijeće izabralo je Antonija i još dva plemića za svoje zastupnike u komisiji mletačkoga komesara Giovannija Battiste Nanija, koja je 1671, nakon završetka kandijskog rata 1645–69, utvrđivala nove granice između mletačkog posjeda u Dalmaciji i turskog područja (linea Nani). Antonio je imao posjede u okolici Šibenika te na otocima Murteru, Prviću (kuća 1649), Zlarinu i otočiću Orutu (Zmajan). U Vodicama je oko 1664. posjedovao kamenu kulu (građena 1533. za Jeronima Saracena; postoji i danas), kuću te dio vodičke obale (Veliki muo). Imao je sinove Alvisa, šibenskoga kanonika i opata, → LORENZA, pjesnika, pisca i pravnika, Francesca, Angela i kćer Margaretu, koja se udala za Kazimira Vrančića. Alviseov sonet uvršten je u zbirku pjesama njegova brata Lorenza (Poesie in morte... Sign. cav. Caterino Cornar..., Venecija 1669). Francesco je 1666. bio kapetan vojnog odreda u Šibeniku, a 1675. zapovjednik tvrđave sv. Nikole u šibenskom kanalu. Kao časnik borio se u morejskom ratu 1684–99. protiv Turaka kraj Krete, Klisa, Sinja (1686), Herceg-Novog (1687) i Knina (1688). Mletačka Republika nagradila ga je posjedima u Vodicama, Skradinu i Kninu, gdje je nakon 1688. bio neko vrijeme službeni predstavnik mletačke vlasti i posjedovao kuću kraj crkve sv. Andrije. I njegov se brat, kapetan Angelo istaknuo u borbama kraj Sinja i Herceg-Novog. Bio je guverner Skradina i tu umro od kuge. Obiteljsku lozu nastavili su sinovi Angela Giovanni Battista i Antonio, koji su sa stricem Lorenzom primljeni u plemićka vijeća Zadra (1694), Šibenika i Trogira (1695). Dukalom dužda Alvisa II. Moceniga 1700. sva su trojica dobila naslov »conte veneto«. Giovanni Battista branio je na studiju u Brescii 1708. teze s područja filozofije (tiskane u Bresci 1708). Antonio je imao sinove Angela, kapetana, i Lorenza, doktora prava. Lorenzo je ženidbom s Antonijom, kćeri zadarskog plemića Lodovica Ferra, posljednjom svoga roda, utemeljio granu obitelji Fondra Ferra (o. 1700). Njegov sin Lodovico Zoilo bio je otac posljednjega muškog odvjetka obitelji, Pietra Natala. On je završio studij prava u Padovi. God. 1822. dobio je austrijsku potvrdu plemstva, a dekretima vlade u Veneciji potvrdu naslova »conte veneto« i dozvolu upotrebe oba prezimena te 1823. potvrdu nasljednog plemstva. Njegove tri kćeri Chiara (rođ. 1800), Elizabeta (rođ. 1801) i Laura Doria Antonia (rođ. 1810) udale su se za zadarske plemiće iz obitelji de Battisti, Felicijanović i Filippi. U te dvije posljednje obitelji čuvao se dio obiteljskih arhivalija, a u Knjižnici Male braće u Dubrovniku bio je pohranjen rukopis Notizie storiche di famiglia Fondra nobile di Zara (I. A. Kaznačić). U Šibeniku se nalazi kuća obitelji Fondra (danas posjed Ježina), a u Zadru manja palača ogranka Fondra Ferra (G. Sabalich).
LIT.: Obitelj. — I. Kaznačić: Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich detto Sordo nella Libreria de’R R P P Francescani di Ragusa. Zara 1860, br. 656. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. XI–XIII, XVII, 10, 13. — F. A. Galvani: Il Re d’armi di Sebenico, 1. Venezia 1884, 122–125. — (V. Brunelli): Della famiglia di Lorenzo Fondra, autore del »Diario di Vienna, 1700« (u: L. Fondra, Diario di Vienna, 1700. Programma dell’I.r. ginnasio superiore di Zara, 1896–97, 40, str. 5–12). — G. Sabalich: Guida archeologica di Zara. Zara 1897, 191–194. — E. Laszowski (E. L.): Plemićke porodice u Zadru 1793. Vitezović, 1(1903–04) 8, str. 125. — (A. Bacotich): Note araldiche. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 1(1926) 1/2, str. 25–28. — K. Stošić: Sela šibenskoga kotara. Šibenik 1941, 24, 125, 158, 163, 170, 228. — J. Perić: Kuća u Šibeniku od najstarijih vremena do konca XVIII. stoljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2(1955) str. 243. — J. Kolumbić: Grbovi zadarskih plemićkih obitelji početkom druge austrijske vladavine Dalmacijom. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 26(1979) str. 79, 81–82, 96. — Giovanni Battista. — Š. Jurić: Jugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — Lorenzo Fondra Ferra. — I. Grgić: Buntovni pokret dalmatinskih težaka 1736/1740. godine. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 6–7(1960) str. 562. — Pietro Natale. — R. Jelić: Zadarsko nahodište. Ibid., 10(1963) str. 249.
Tatjana Radauš (1998)
