FRANULIĆ

FRANULIĆ (Hranuelli), plemićki rod iz plemena Obaljević. Rod pripada izvornom plemstvu (nobili originarii) otoka Brača, a prvi se put spominje u arhivskim podacima o benediktinskoj opatiji (od pol. XIV. st. komenda) sv. Ivana u Povljima na Braču, među čijim je utemeljiteljima bio i predak Franulića (ovaj se oblik obiteljskog imena javlja u XVI. st.). Među zastupnicima obitelji, koje su 1483. imale pravo patronata nad komendom u Povljima bio je i Franul Mišević iz plemena Obaljević. Od imena Franul (Frano) izveden je patronimik Franulić, koji nose Ante i Ivan Franulić, sinovi Frana; oni su 1563. pribivali skupu izbornikâ kada je biran novi opat komende, a na skupu izbornikâ o njihovim pravima i dužnostima 1579. u Nerežišćima rod su zastupala braća Marko, Ante i Petar, za koje se kaže da su »iz potomstva roda Obaljevića, sada nazvani Franulići, koji sada tvore tri obitelji«; braća su bila glave tih triju obitelji. Druga grana roda, koja se nazivala Hranoević, bila je nastanjena u Dolu, gdje je 1589. zabilježena među vlasnicima pašnjaka. God. 1637. tri Hranoevića bili su članovi bračkoga plemićkog vijeća. Dio te grane preselio se u Postire (u maticama se spominju od 1650). U popisu izvornoga bračkog plemstva, koji je 1657. sastavio pjesnik I. Ivanišević, rod je zabilježen u obliku Franulich o Stranullich (objavio Ciccarelli), a u popisu iz iste godine Trifuna Mladinea, zastupnika bračkog plemstva u sporovima s pučanima, u obliku Stranoevich ovver Stranulich (objavio Ciccarelli). U trećem popisu, dodanom na kraju druge knjige kronike otoka Brača V. Prodića iz XVII. st., navedeni su Franulichi i Hranoevichi kao dvije posebne obitelji. U komentaru uz taj popis A. Jutronić kaže da su oblici Stranoevich i Stranulich pogrešno tiskani u Ciccarellijevu djelu mjesto Hranoevich i Hranulich; pogrešan oblik objavio je i C. G. F. Heyer. Hranoevići (Hranulići) pišu svoje obiteljsko ime od oko 1689. u talijaniziranom obliku Hranoelli, a od 1696. Hranuelli; u maticama Dola zabilježeni su i u prvoj pol. XVIII. st. u hrvatskom obliku (u Dolu je oko pol. XX. st. nastanjena samo jedna obitelj Hranuelli s nadimkom Kekić). U XVIII. st. Hranuelli se spominju i u Splitu. Među postirskim Hranuellima spominju se u XIX. st. pomorski kapetani i brodovlasnici, župnik Juraj Marija (1765–1835) i liječnik Giorgio, koji je bio autonomaš i s drugim članovima obitelji pridonio pobjedi autonomaša u Postirama na izborima za Dalmatinski sabor (1861). Jerko je 1902. izabran za načelnika porezne općine Dol-Postira, a njegov suvremenik i imenjak dobio je više puta (1906, 1908) nagradu Dalmatinskog namjesništva za proizvodnju stolnog ulja. Grana Franulić zabilježena je u maticama Nerežišća i u obliku Franulić detto Obilinović (1829). Iz te je grane također poteklo više pomoraca, Andrija, koji se 1800. preselio iz Nerežišća u Supetar, njegov sin Vinko, brodovlasnik, i unuk Andrija, koji je poginuo u brodolomu blizu Škotske (1858). Njegov brat Pavao preselio se 1869. iz Supetra u Bol. Danas Franulića više nema ni u Supetru ni u Bolu. — Članovi obje grane selili su u XIX–XX. st. u inozemstvo, Hranuelli iz Dola i Postira odlazili su u Kaliforniju, Peru, Argentinu i Čile te New York. Franulići iz Nerežišća su trgovci i obrtnici u Boliviji i Čileu, a bilo ih je i u Argentini. U gradu Punta Arenas Antun je 1916. bio predsjednik Hrvatskoga dobrotvornog društva, a obitelj F. je posjedovala jedno od većih kazališta 1914–41. Iz obitelji nastanjene u Čileu potekle su sestre → LENKA, novinarka, i → DOBRILA, violončelistica. U Čileu djeluje slikar → JORGE. — Arhivski spisi roda propali su u nemirima 1797.