HERMOLAIS

HERMOLAIS (Armolais, Armolao, Armolaus, de Ermolais, de Ermolao, de Hermolais, de Hermolao, Hermolaus), rapska plemićka obitelj. Pozivajući se na D. Farlatija, povjesničari su mislili da je obitelj istovjetna s rapskom obitelji Kostica (Costiça) te da joj je to bio drugi naziv, odn. staro prezime (K. Jireček, F. Šišić, S. Antoljak, M. Granić). Dostupna diplomatička građa ne potvrđuje takvo mišljenje, nego dosljedno razlikuje članove jedne od članova druge obitelji. U javnom, političkom i crkvenom životu Raba članovi obitelji prisutni su od XIII. st. Najčešće se spominju kao svjedoci u ispravama. Više njih posvetilo se duhovnom pozivu, neki su postali rapskim biskupima. O njihovim zemljišnim posjedima ne može se dati potpunija slika. Počeci obiteljske povijesti nisu jasni. U pjesmi pohvalnici Rabu Draga, rapska pastirica J. Baraković uvrštava obitelj Hermolais (Armulas) među devet najstarijih rapskih obitelji koje su se suprotstavile Atili za hunske provale. Nije jasno je li pjesnik imao uporište u obiteljskoj ili rapskoj predaji ili je to plod njegove mašte. Prvi put neki Hermolais zabilježen je u svibnju 1205. u trgovačkom ugovoru između Raba i Senja. Među Rabljanima bio je i Ermolaus, uz čije se ime ne navodi nikakva odrednica. Budući da se ostalim svjedocima uz osobno ime navodi obiteljska pripadnost, čini se razložnim pretpostaviti da bi tog Ermolaja trebalo držati začetnikom obitelji po kojem je ona tako nazvana. O njegovim izravnim potomcima nema podataka. U drugoj pol. XIII. st. djelovali su plemići Matej i – možda njegov brat – manje poznati Nikola. Matej se prvi put spominje 1268. u ispravi kojom Rabljani mole akvilejskog patrijarha da s njih skine crkveno prokletstvo kojim su, po njima, nepravedno udareni. Matej je tada bio jedan od gradskih sudaca. Oko 1280. bio je rapski izaslanik, 1284. prisegnuo je s drugim Rabljanima na mir sklopljen između Nina i Raba, a 1291. ponovno je sudac. Prema Farlatiju, obitelj je tada imala još jednog člana toga imena. Taj drugi Matej bio je 1290–91. rapski biskup. O Nikoli zna se samo da je imao sinove Ciprijana i Krestu. Na prijelazu iz XIII. u XIV. st. djelovao je rapski biskup → JURAJ. Ciprijan je 1298. jedan od svjedoka u dužničkoj ispravi udovice Nikole Crnote i 1320. u onoj kojom se uspostavlja mir među unutarnjim i vanjskim Rabljanima te u ispravi o izboru Mlečanina Andrije Michiela za rapskoga kneza. Njegov brat Kreste spominje se u punomoći što su je 1320. dali vanjski Rabljani za sklapanje mira s unutarnjima te – kao i njegov brat – među izbornicima koji su imali izabrati kneza. Iz tih se dokumenata vidi da je obitelj pripadala vanjskim Rabljanima. Matej je imao sinove Hermolaja, Nikolu i biskupa → JURJA. Hermolaj se spominje 1320. u punomoći vanjskih Rabljana i u ispravi o izboru rapskoga kneza, a 1326. bio je rapski sudac. Nikola se također spominje u punomoći iz 1320, a on i Krestin sin Klement 1345. među utemeljiteljima župe sv. Damjana de Monte te 1346. kada su kao gradski suci bili među izbornicima koji su za rapskoga kneza birali Mlečanina Ivana Gradeniga. Nije poznato u kakvom je srodstvu s njima bio svećenik Marin, koji je potkraj 1345. voljom utemeljitelja župe sv. Damjana de Monte postao kapelanom i njezinim upraviteljem te poslije rapskim arhiđakonom, kako svjedoči isprava iz 1358, u kojoj je naveden kao jedan od svjedoka. Njegov je mlađi srodnik Juraj prije 1384. postao rapskim arhiđakonom. U drugoj pol. XIV. st. neki su članovi obitelji zabilježeni kao de Hermolao, de Hermolais, a drugi kao de Ermolao. Smisao tog obiteljskog razlikovanja nije jasan, jer se najpoznatiji od njih, Ciprijanov sin, rapski vijećnik Hermolaj (umro nakon studenoga 1378), u ispravama navodi na oba načina. U studenom 1378. bio je opunomoćeni zastupnik koji se u rapskoj luci s drugim rapskim predstavnicima pojavio pred provizorom mletačkog dužda, Lodovicom Loredanom, radi utvrđivanja uvjeta podvrgavanja Mlečanima, koje su poslije rapski vijećnici većinom glasova prihvatili. Prije 1372. pomrli su Hermolaj Matejev, Ciprijan, Nikola i nepoznati Embrijan te Mojsije. Ni njihovi sinovi – s iznimkom jednoga – također nisu ostavili traga o svojem djelovanju. God. 1368. spominje se kao član obitelji Fusko (Fopulus, Foscolus), rapski vijećnik 1372. i 1388. Matul se pak kao član rapskog vijeća spominje samo u popisu članova iz 1372. Njihov se položaj u obiteljskom rodoslovlju ne može pouzdanije utvrditi. U istom svojstvu navodi se 1372. Hermolajev sin Nikola, a Mojsijev sin Jakobin tada i 1388. Embrijanov sin Hermolaj bio je 1374. jedan od gradskih sudaca, a istu službu obnašao je 1378. i Nikolin sin Hermolaj, koji se spominje u svezi s predajom Raba mletačkoj vlasti. On je prema popisima iz 1372. i 1388. bio rapskim vijećnikom. Prema zastupljenosti obitelji u rapskom vijeću 1372. broj članova se 1388. povećao sa šest na devet. Osim Matula i Nikole Hermolajeva, mjesto u vijeću zadržali su stari članovi obitelji, a njima su se pridružili Ivan, Ciprijan, Stjepan Matejev, Damjan (Domul) i Kolan, pripadnici mlađe generacije koji su djelovali i u prvoj pol. XV. st. Članovi obitelji ne spominju se u sastavu plemićkog vijeća iz 1404, ali se navode u novom sastavu iz 1411. kada su u vijeće ušli Damjanov sin Jakob, zatim Kolan i Stjepan Matejev, poznati iz 1388. Za njih se ne mogu pouzdanije utvrditi rodbinske veze s ostalim poznatim članovima obitelji. Najvećim dijelom u prvoj pol. XV. st. djeluju posjednik Hermolaj, biskup → MATEJ i vlastelin Damjan. Hermolaj se spominje u nekoliko kupovnih i zakupnih ugovora (npr. 1448–49) te kao jedan od rapskih izaslanika koji su 1441. i 1449. u Veneciji podnosili molbe u svezi s rješavanjem sporova između Rabljana i stanovnika Cresa i Paga. Posljednji se put spominje u Damjanovoj oporuci kao njezin izvršitelj. Pred crkvom sv. Eufemije u Rabu zabilježio je M. Sabljar njegov nadgrobni natpis s grbom. Damjan se 1412. spominje kao vlasnik posjeda u Novalji i 1418. u zakupnom ugovoru. Kao jedan od nasljednika varadinskog biskupa Ivana de Dominisa, zahtijevao je 1455. da mu se isplati novac koji je biskup držao u mletačkoj banci. God. 1456. oporučno je ostavio svoju zemlju kćeri Mariji, ženi Andrije Dominisa, uz obvezu da se brine o njegovoj udovici Katarini i uvjet da nakon njezine smrti zemlja pripadne izvršitelju oporuke Hermolaju i njegovim potomcima. Znatnu svotu ostavio je svojoj suložnici Mariji za odgoj djece koju je s njom imao, a dio novca namijenio je za miraz siromašnim djevojkama. Zemlju u zakup davali su Nikola 1454. te 1495. Jeronim i Marija. Dominik je bio rapski bilježnik 1499–1513. O zemljoposjedniku Hermolaju prvi poznati podatak potječe iz 1527, a u izvorima se javlja do 1556. Franjo je bio zapovjednik (suprakomit) rapske trireme u ratu protiv Turaka, u kojem je stekao velikih zasluga, pa je Rabljanima na Krfu pripala jedna kolonija. Poslije je, zahvaljujući njegovu zauzimanju, krfskim kancelarom postao Rabljanin Bernardo Quayina. Za stečene je zasluge papa 1523. obdario prebendom na Krfu njegova sina svećenika Jeronima, koji se 1526. spominje kao korčulanski kanonik. Njihovi suvremenici bili su braća Franjo, Jakob i Augustin. Franjo je gotovo potpuno nepoznat. Zna se da je bio član Franjevačkog reda i da je pred smrt bio imenovan krbavskim biskupom te da je kao biskup nosio ime Hermolaj. Biskupijom je upravljao tek nekoliko mjeseci, imenovan je 6. XI. 1536, a već 17. VIII. 1537. spominje se njegov nasljednik Ivan Evanđelist de Brachis. Brat mu Jakob bio je svećenik i spominje se 1532. kada je bio familiaris (pouzdanik) kardinala Aleksandra, ostijskog biskupa. Već 1536. bio je pouzdanikom pape Pavla III. i rapskim kanonikom, kada ga je Kristofor Galzigna ovlastio da posreduje u pape da mu se ukine izopćenje zbog neplaćanja poreza. Jakob je 1538. dobio od pape nadarbinu najprije na Rabu, a poslije i na Osoru, u Zadru, Šibeniku, Splitu, Hvaru, Korčuli. God. 1543. naziva se »tajnim komornikom i trajnim dvorskim pouzdanikom« pape Pavla III. Opatom benediktinskog samostana sv. Stjepana kraj Splita bio je 1545–60, 1558. apostolski je protonotar, a spominje se kao jamac rapskom trgovcu Stefanu Corteseu koji je poslovao s kolonijom dubrovačkih trgovaca u Anconi. Kao sustjepanski prebendar zanimao se 1563. za sudbinu petnaest kapela od kojih je većinu uskoro trajno pridružio splitskom Kaptolu. Ponovno se spominje 1565. kada je iznajmio svoje čamce i mreže tunolovke za ribolov u uvali Caski. Njihov je brat Augustin kao mlad svećenik 1532. bio u nekom sporu s apostolskim protonotarom Ivanom Dominisom, pa je ovlastio Jakoba da ga zastupa. Ponovno se spominje tek 1579. kada je hodočastio u Rim. Član obitelji Jeronim otišao je 1542. u Padovu, gdje je na Sveučilištu 1545. postao lektorom i 1549. profesorom građanskog prava. Ondje je doktorirao pravo, a akademski naslov doktora nosi 1551. kada je posredovao u nekoj trgovačkoj parnici. Posljednji put se spominje 1570. kao »ludi litterari praeceptor«. God. 1543, u povodu »svetog jubileja«, malo poznati Juraj je s Jakovom Karatelićem postao povjerenikom za Rab i trebao prikupljati priloge po Dalmaciji. Hermolaj je od 1570. bio profesor gramatike na kaptolskoj školi. Njegov suvremenik Franjo, doktor prava, spominje se 1571. Na izmaku XVI. i u prvoj pol. XVII. st. djelovao je na Rabu pa u Šibeniku pjesnik → ARMOLUŠIĆ, JAKOV. U pol. XIX. st. spominje se Margarita, opatica samostana sv. Andrije na Rabu. — U rapskom lapidariju čuva se grb obitelji Hermolais, a drugi, koji je svojedobno opisao M. Sabljar, zasad je izgubljen. Po nastanku datira se u drugu pol. XV. st. i sličan je onome na nadgrobnoj ploči posjednika Hermolaja iz istog vremena. Naime, u štitu kasnogotičkog oblika propinje se pantera koja prednjim šapama pridržava zvijezdu. Mjesto kacige nad štitom se izdiže glava vuka ili lisice, i s nje se spušta gotički oblikovan plašt. Iz točenice na vrhu propinje se konj koji drži polumjesec sa zvijezdom (M. Granić).