HRANKOVIĆ (Kranković), bračka plemićka obitelj nastanjena u naseljima Gradac (više ne postoji) i Bol. Najpoznatiji član obitelji, povjesnik → DUJAM, pisao je 1405. u djelu Braciae insulae descriptio da njegova obitelj potječe iz rimske Salone. Ime Hranko, iz kojeg je izvedeno obiteljsko ime, svjedoči o njihovu hrvatskom podrijetlu; u dokumentima su navedeni u oblicima de Chranchi, Chranchis, Chrancho, Chrancis, Chranco, Cranchi, de Cranchis, Crancho, Cranci, Crancovich, Cranoi, Granco. God. 1337. zabilježen je sudac Juraj. Od poč. XV. st. spominje se Mihovil (Mihoj; spominje se 1403–45), jedan od posjednika većih stada stoke kojima je bračka općina dodijelila stanišća. God. 1403–04. trguje sa splitskim plemićem Dešom Jakovljevim, a 1414. zabilježen je kao sudac. Nakon obnove povaljske opatije i utvrđivanja njezinih posjeda 1415. štiti posjede crkve u Gradcu. Kad je Brač 1420. prihvatio mletačku vlast, Mihovil je jedan od izaslanika duždu Tommasu Mocenigu, a 1422–23. jedan je od plemića kojima je povjereno razgraničenje pašnjakâ na otoku. Vjerojatno je istovjetan s Mihovilom, koji se spominje u svezi s crkvom u Povljima 1443. te crkvom sv. Ivana u Sutivanu 1445 (rektor), kao i sa »ser Michel o Michoi Cranco de Gradaz sopra isola stessa« (riječ je o Braču), koji je bio jedan od skrbnika maloljetnog M. Nižetića. Toma je bio brački poklisar u Mlecima 1455. i 1466, a vjerojatno je isti s Tomom, koji je 1476. darovao dominikancu Albertu iz Hrvatske, župniku u Bolu, vinograd za gradnju kapele u bolskoj dominikanskoj crkvi (počela se graditi o. 1474–75). God. 1462. kao svjedok u kupoprodajnom ugovoru naveden je Nikola, možda istovjetan s Nikolom Ivanovim koji je 1466. bio brački izaslanik u Mlecima. Bertuč se spominje 1476. i 1482. s braćom Ivanom, Stjepanom i Augustinom, sinovima pokojnog Jakova, u svezi s pašnjacima na području Gornjeg Humca. U dokumentu iz 1483, koji se odnosi na spor oko zemljišta bolskih dominikanaca, Toma Dujmov pogrešno je naveden kao prokurator zajednice stanovnika naselja Bol. God. 1496. povaljska opatija dala je u najam stada volova, koza i ovaca neimenovanoj braći Hranković. Toma je 1504. utemeljio legat uz bolsku crkvu sv. Bernardina. U dokumentu izdanom u Nerežišćima 1546. zabilježeni su Doroteja, kći Stjepana, i Zoilo; vjerojatno isti Zoilo prodaje 1550. Tomi Jakšiću, prioru bolskoga dominikanskog samostana, zemlju na lokalitetu Za glavicu. U knjizi bratovštine Presvetog Sakramenta u Bolu upisani su 1582–83. Frane, Stjepan, Rinaldo i njegov sin Grgur, Zoilo, Vicko i supruga mu Marta te Jelena, udovica pokojnog Zoila. God. 1587. nasljednici Jurja su koncesionari na pašnjaku Vošćica (područje Gornjih sela). Nije poznato kada su članovi obitelji preselili iz Gradca u Bol. Bolske matice vode se od 1603, a Hrankovići su u njima prvi put zabilježeni 1608; 1619. kršten je sin Vicka. U dokumentu iz 1675. spominje se zemljište zvano Zapatna u vlasništvu Tome. Dio obiteljskih posjeda o. 1618. ženidbom je stekla plemićka obitelj Filippi iz Nerežišća. Hrankovići su na Braču izumrli u drugoj pol. XVII. st. — Splitsku granu obitelji utemeljili su potomci Mihovila koji su 1444. primljeni među splitske plemiće. Plemić i građanin Splita Toma spominje se 1469, a njegova supruga Marija Justiniani iz Mletaka 1471; možda je istovjetan s Tomom, sinom Mihovila, koji je bio splitski egzaminator 1476, 1482 i 1502. Imao je brata Benedikta čiji je sin Jakov 1494. bio splitski sudac. God. 1528. zabilježen je Franjo, a 1559. njegov zet, hvarski plemić Petar Lučić (de Lucis). Jakov, sin pokojnog Franje, sklopio je 1569. u ime svoje obitelji mir sa splitskom plemićkom obitelji Grisogono. Nije poznato je li obitelji pripadao pjesnik iz Marulićeva kruga Toma (Tommaso Cranco), čije pjesme nisu sačuvane. — Hrankovići su iz Bola na Hvar vjerojatno prvo došli u Vrbosku. Iako se ime u hvarskim ispravama spominje 1226. i 1333, o obitelji H. na Hvaru se sa sigurnošću može govoriti tek od poč. XV. st. U registru općinskih zemljišta iz 1407. spominje se lokalitet Dolci Hranković (Chranchovich) na istočnom dijelu otoka (Plame, Gdinj) te njihova zemlja u polju sv. Stjepana. God. 1465. hvarski knez Francesco Sagredo boravi u nekadašnjoj kući pokojnog Benedikta u Starom Gradu. Hrankovići se 1469. spominju kao patroni crkve sv. Petra u Vrboskoj. U hvarskim posjedovnim ispravama iz XVI. st. zabilježeno je više pripadnika obitelji. Kao vlasnik zemljišta u starogradskom polju 1554. navodi se Ivan, možda isti s Ivanom Franjom svjedokom iz 1555, a njegovi nasljednici zabilježeni su kao posjednici na Visu 1559. i 1562. Splitski i brački plemić nastanjen u Hvaru, Pompej (spominje se 1544–85), bio je javni bilježnik. Njegovom se zaslugom sačuvao izvorni tekst hvarskog Statuta iz 1333; danas izgubljeni primjerak, koji je prepisao iz izvornika nekoliko godina prije nego je kancelarija izgorjela u turskom napadaju 1571, temelj je tiskanomu mletačkom izdanju iz 1643. Za izdanje Statuta iz 1991, uza spomenuto tiskano izdanje, upotrijebljen je prijepis Pompejeva prijepisa koji se čuva u Arhivu Machiedo u Hvaru. U hvarskoj franjevačkoj crkvi sačuvao se natpis na nadgrobnoj ploči s grobnice koju je Pompej, s bratom Jeremijom, podignuo 1567. U braku s Arijom, iz plemićke obitelji Grivičić, nije imao potomaka. Njezina je sestra Grifika bila udana za Nikolu, čije rodbinske veze sa suvremenim hvarskim Hrankovićima nisu poznate. Njihova su djeca bili Ivan i Marcela, posljednji poznati pripadnici obitelji na Hvaru.
LIT.: Obitelj. — A. Ciccarelli: Osservazioni sull’isola della Brazza, e sopra quella nobiltà. Venezia 1802, 62, 91–94, 132–135, 175–176, 210–211, 213, 244–245, 282, 347, 405, 407, 413, 426. — I. Kukuljević Sakcinski: Predgovor. U: Pjesme Marka Marulića. Zagreb 1869, str. IX–X. — Š. Ljubić: Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae. Zagrabiae 1882–1883, str. IX, 209, 239, 343, 346, 374, 445–446. — K. Kadlec: Statut i reformacije otoka Brača. Zagreb 1926, 113, 142, 149, 202, 258, 264, 274. — M. Vrsalović: Prinos iz bračkih starina. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1928–29)(1932!) str. 274. — I. Ostojić: Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Split 1934, 36, 48–50, 70, 75. — A. Jutronić: Prilog poznavanju stočarstva na Braču. Geografski glasnik, 1949–50, 11/12, str. 118–119, 121. — Isti: Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1950, 34, str. 8, 228. — M. Horvat: Oporuka splitskog priora Petra. Rad JAZU, 1951, 283, str. 122, 127–128. — A. Jutronić: Dujam Hranković i njegov »Opis otoka Brača« iz godine 1405. Brački zbornik, 1954, 2, str. 106–109. — D. Vrsalović: Povijest otoka Brača. Ibid., 1968, 6, str. 88, 96, 101, 104, 110–111, 120, 201. — A. Jutronić: Iz kulturne prošlosti Brača. Split 1970, 5–22. — Legende i kronike. Split 1977, 209. — D. Vrsalović: Muzejska zbirka Dominikanskog samostana u Bolu. Zagreb 1977, 9, 11. — J. Kovačić: Zapisi o crkvama u Hvaru. Hvar 1982, 73. — Isti: Iz hvarske kulturne baštine. Hvar 1987, 13, 21, 66, 112–113, 115, 120, 122, 124, 127, 129, 138. — Hvarski statut. Split 1991, 5–6, 157–158, 283. — J. Gospodnetić: Brač i njegovo pomorstvo. Brački zbornik, 1995, 17, str. 80, 97–99, 103–104, 109–110, 111, 120–121, 123–124, 130, 139–141, 145, 149, 152, 155–156, 189, 191–192, 423, 433. — M. N. Kuzmanić: Splitski plemići, prezime i etnos. Split 1998, 127–128. — Juraj (1337). — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 10. Zagreb 1912, 346–347, 349–352.
Tatjana Radauš (2002)
