KARLIĆ (Karlović, Carlich, Charlich), klesarska i graditeljska obitelj u Korčuli (XV–XVII. st.). Rodoslovlje obitelji nije potpuno; C. Fisković identificirao je petnaestak kamenarskih majstora s djelomično utvrđenim rodbinskim odnosima, ali u nekoliko slučajeva ne može se sa sigurnošću utvrditi je li riječ o istoj osobi, dvojici ili čak trojici majstora. Djelatnost pripadnika obitelji dokumentirana je u razdoblju 1444–1687. u dalmatinskim kamenarskim središtima (Korčula, Šibenik, Dubrovnik, Hvar, Kotor) i drugim mjestima (Ulcinj, Krf). Uglavnom su pripremali građevni kamen, klesali arhitektonski ures i plastiku, trijemove, zdence, crkvenu opremu i kućni namještaj, zidali tvrđave, palače, crkve i zvonike. Kao graditelj istaknuo se jedino → NIKOLA. Radili su samostalno ili udruženi, ponajviše s korčulanskim majstorima ili međusobno. God. 1444. spominje se Marko, od kojega je Juraj Dalmatinac naručio kamene ploče za šibensku katedralu. Sljedeće godine on s klesarima K. Bogdanićem, A. Markovićem, Pavlom Markovićem i Antunom Katičićem radi na dovršetku korčulanske kule i cisterne. Te godine Ivan je ugovorio da će sa sugrađaninom Markom Pavlovićem učvršćivati tvrđavu na Klisu. U veljači 1447. predstavnici korčulanske katedrale daju Marku i Ivanu u desetogodišnji zakup kamenolom na otočiću Kamenjaku. Marko se u svibnju obvezao da će Jurju Dalmatincu, prema zadanim mjerama i nacrtima, poslati obrađeni kamen za šibensku katedralu. God. 1450. korčulanski knez Frano Lombardo zabranio mu je dostavu kamena bilo komu osim graditeljima korčulanske katedrale. Jerolim je 1482. postao učenikom Nikole Ivanova Firentinca. Braća Bartul, Frano i Ivan, koji potkraj XV. st. podosta rade za Dubrovnik, mogu se držati pripadnicima dubrovačko-korčulanske klesarsko-graditeljske škole. Bartul i Ivan 1488–89. izrađuju prozore i ormare za dubrovački samostan sv. Klare, 1489. s Franom opremaju ljetnikovac Rafa Gučetića u Rijeci dubrovačkoj (zidni umivaonik, prozor i kamin), 1491. trojica braće i Jerolim klešu urešena vrata i kamin za kuću Frana Stjepanova Beneše. Potkraj 1494. Bartul i Frano obvezuju se da će za ljetnikovac u Trstenom Ivana Marinova Gučetića do svibnja iduće godine dostaviti gotove kamene predmete: vrata, prozore, umivaonike, kamine i 26 stupova za pergolu kakvi su u vrtu gruškoga ljetnikovca Junija Sigismundova Đurđevića. God. 1497. trojica braće rade s M. Kršulovićem i Nikolom Radovanovićem za dubrovački samostan sv. Apostola, za koji sljedeće godine Ivan i Bartul izrađuju renesansne prozore. Za ljetnikovac Antuna Radonjića u Rijeci dubrovačkoj Frano i sin mu Ludovik (Ljudevit) 1497. ugovaraju izradbu prozorskih konzola, dviju vodoriga u obliku lavljih glava i kamin po uzoru na onaj u Đurđevićevu ljetnikovcu. God. 1499. Frano kleše prozore, umivaonike i ormare dubrovačkomu vlastelinu Marinu Buniću. Marko je u 1520-ima protomajstor zvonika hvarske katedrale. Ludovik s korčulanskim majstorom Silvestrom Vrtičevićem u lastovskoj crkvi sv. Kuzme i Damjana gradi ciborij gotičko-renesansnoga stila sačuvan do danas (izradbu ugovorio 1521, dovršio 1536), a s M. Pavlovićem Milićem 1533. kleše dijelove ljetnikovca pripadnika obitelji Kaboga u Luci na Šipanu. Te godine u Korčuli se spominje klesar Ivan, koji svoju kuću u Ul. Svih svetih prodaje klesaru Josipu Andrijiću. Frano s nadimkom Mišulić zabilježen je 1546, kada se obvezao da će s majstorom Petrom iz Cresa izraditi bunarsku krunu za lopudski ljetnikovac kancelara Dubrovačke Republike Lovre de Gigantibus, te u korčulanskim vrelima 1551. i 1563. God. 1549. u gradnji priobalne gradske lože u Korčuli sudjeluju Frano, Bartul i Ljudevit. Sljedeće godine Frano s Korčulaninom Lukom Vasilićem (Vasiljićem) gradi dvije kuće u Širokoj ul. u Dubrovniku. Andrija Bartulov nazvan Turčinovićza naručitelje iz Ulcinja izrađuje samostalno (1563) i s bratom Franom (1565) vrata, prozore, ograde sa stupićima i ostale dijelove i urese kuća. Pripadnici obitelji rade i na katedrali u Kotoru; 1581. Frano ml. s Pavlom Pavlovićem na velikom luku i staroj pročelnoj ruži, a u 1670-ima Ivan i Frano sudjeluju u obnavljanju pročelja i zvonika. Ovaj donosi kamenu građu 1675, a Ivan s Nikolom Pavlovićem ugaone zidne vijence i dijelove prozora zvonika (1675–76, 1678–80). Ivanu su 1680. isplaćeni jajoliki prozori na pobočnim stranama drugoga kata zvonika, sačuvani do danas. God 1687. spominje se klesar Janko, koji dovozi korčulanski kamen u Dubrovnik.
LIT.: P. Kolendić: Stube na crkvi sv. Ivana u Šibeniku. Starinar (Beograd), 1923, 1, str. 77. — C. Fisković: Korčulanska katedrala. Zagreb 1939, 23, 33, 56. — Isti: Doprinos upoznavanju kliške tvrđave. Napredak (kalendar), 30(1940) str. 29. — Isti: Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb 1947, 45, 59–60, 79, 152, 160. — Isti: Bilješke o paškim spomenicima. Ljetopis JAZU, 1953, 57, str. 61. — Isti: O umjetničkim spomenicima Kotora. Spomenik SAN (Beograd), 1953, 103, str. 77, 95. — K. Prijatelj: Umjetnost XVII. i XVIII. stoljeća u Dalmaciji. Zagreb 1956, 14, 20. — V. Foretić: Vjekovne veze Dubrovnika i Korčule. Dubrovnik, 8(1965) 4, str. 29. — C. Fisković: Lastovski spomenici. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1966, 16, str. 26–27, 128. — Isti: Stilska zakašnjenja na stolnoj crkvi u Kotoru. Ibid., str. 237–238, 244. — Isti: Romanički bestiarij na renesansnom bunaru u Dubrovniku. Starinar, 1970, 20, str. 107. — Isti: Stara korčulanska brodogradilišta. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 20(1972) str. 76. — Isti: Urbanističko usavršavanje Korčule Kanavelićeva vremena. Mogućnosti, 19(1972) 2, str. 147. — Isti: Korčulanski majstori XVI stoljeća u Apuliji. Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 13–14(1976) str. 24. — Isti: O starim dalmatinskim kaminima. Bulletin JAZU, 1981, 51, str. 43, 45–46. — I. Fisković: Neki vidovi umjetničkog rada Jurja Dalmatinca u Šibeniku i Splitu. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 27–28(1981) str. 126, 165. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — N. Grujić: Dubrovačka ladanjska arhitektura 15. stoljeća i Gučetićev ljetnikovac u Trstenom. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1994, 34, str. 155–166. — N. Bezić-Božanić: Majstori od IX do XIX stoljeća u Dalmaciji. Split 1999. — N. Grujić: Zidni umivaonici u XV. i XVI. stoljeću u stambenoj arhitekturi dubrovačkog područja. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1999, 23, str. 68–69, 80. — E. Hilje: Juraj Dalmatinac i Korčula – prilog za kronologiju gradnje šibenske katedrale. Ibid., 2001, 25, str. 53–55, 62, 64.
Višnja Flego (2009)
