LOVRO (Lőkös, Laurentius, Lőrinc, Leukus), biskup (?, o. 1300 — ?, nakon 25. X. 1347). Sin Lorandov. Kao ostrogonski kanonik zabilježen kad je kao prokurator nadbiskupa Boleslava pohodio papu u Avignonu 1321. Vjerojatno istovjetan članu Bosanskoga kaptola koji se 1332–34. spominje kao »magister Leucus«. Supkolektor papinske desetine u Zagrebačkoj biskupiji 1332–37, s čim u svezi je 1341. apostolski nuncij u Ugarskoj Petar Gervazijev posumnjao da nije predao sav novac. Prema kasnijim vrelima, bio je i zagrebački te pečuški kanonik. Nakon smrti bosanskoga biskupa Petra potkraj 1333. Kaptol Bosanske biskupije u Đakovu kao svojega ga je kanonika izabrao za biskupa, što je papa Benedikt XII. potvrdio 1336. Od poč. 1338. spominje se i u vladarskim poveljama. Više puta član povjerenstava za provedbu papinskih odluka. Osobno je od Klementa VI. u Avignonu 1343. ishodio dopuštenje da bosanski biskup može ubirati crkvene desetine u zemlji bana Stjepana II. Kotromanića jer su mu prihodi skromni, a opremio bi katedralu i ostale crkve svoje dijeceze, čime je poništena odluka o prepuštanju desetina franjevcima i njihovu vikaru u Bosni. Zadužen 1343. da sa srijemskim biskupom preda palij novomu kaločkomu nadbiskupu Ladislavu (dotad zagrebački biskup), kojemu je trebao pomoći vratiti imanja otuđena za sedisvakancije. S veszprémskim biskupom u Avignonu 1344. opatu benediktinskoga samostana u Garamszentbenedeku (Hronský Beňadik) izdao ovjereni prijepis papinske bule u svezi s reformom samostana u Srijemskoj Mitrovici. Pretpostavlja se da je u Đakovu podignuo župnu crkvu sv. Lovre (A. Šuljak).
LIT.: A. Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, 1. Romae 1859, 611, 655. — F. Rački: Bogomili i patareni. Rad JAZU, 1869, 8, str. 123. — Rationes collectorum pontificiorum in Hungaria. U: Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, I/1. Budapest 1887, 172–173, 428–430, 434, 440, 444. — A. Hodinka: Tanulmányok a bosnyák-djakovári püspökség történetéből. Budapest 1898, 15–16, 88. — A. Hoffer: Dva odlomka iz povećeg rada o kršćanskoj crkvi u Bosni. U: Spomen-knjiga iz Bosne. Zagreb 1901, 122. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 10–11. Zagreb 1912–1913. — Á. Bossányi: Regesta supplicationum. A pápai kérvénykönyvek magyar vonatkozású okmányai. Avignoni korszak, 1. Budapest 1916, 183, 226, 320, 329–330. — M. Gašić: Brevis conspectus historicus dioecesium Bosniensis-Diacovensis et Sirmiensis. Essekini 1944, 15–16. — A. Šuljak: Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine. U: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Sarajevo 1991, 276. — I. Mažuran: Đakovo i Bosansko-đakovačka biskupija od 1239. do 1536. godine. Diacovensia, 3(1995) 1, str. 114–116. — P. Engel: Magyarország világi archontológiája 1301–1457, 1. Budapest 1996, 66. — F. Piti: Documenta res Hungaricas tempore regum Andegavensium illustrantia, 20. Budapest—Szeged 2004, str. 331, 337; 28. 2010, str. 324–325; 29. 2013, str. 200–201. — F. Sebők, Ibid., 31. 2007, str. 514. — M. Jerković: Zagrebački kanonici u 14. stoljeću. Zagreb 2018, 448–449.
Stanko Andrić (2021)
