LOVRO (Laurentius Hortanus, Lovrenac), nadbiskup (Orte, potkraj XII. ili na poč. XIII. st. — ?, o. 1270). Pripadnik Franjevačkoga reda. Za pape Inocenta IV. papinski penitencijar u Rimu, potom papinski legat antiohijskomu patrijarhu, maronitima i armenskomu primasu 1246. te u Svetoj zemlji 1247–50. Nakon povratka u Rim 1253. postao je papinskim familijarom i kapelanom. Barskim nadbiskupom imenovao ga je papa Aleksandar IV. u rujnu 1255. Prema papinu nalogu, sa zadarskim nadbiskupom Lovrom Periandrom branio je 1258. prava franjevaca na tamošnjem području njihova djelovanja (Provincia Sclavoniae). Dao je podignuti više crkava i samostana na području Barske nadbiskupije.
LIT.: D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 7. Venetiis 1817, 42–44. — I. Marković: Cesarizam i bizantinstvo u poviesti iztočnog razkola, 2. Zagreb 1891, 274, 277. — Isti: Dukljansko-barska metropolija. Zagreb 1902, 86, 190. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1913, 92. — I. Jovović: Iz prošlosti Dukljansko-barske nadbiskupije. Bar 2004, 221. — S. Marković: Stanovništvo srednjovjekovnog Bara. Perast 2014.
Lovorka Čoralić (2021)
