MACHIEDO

MACHIEDO (Macchiedo, Makiedo, Makijedo), hvarska građanska i plemićka obitelj (XVIII–XXI. st.). Obiteljska se predaja, prema kojoj bi bili portugalskoga podrijetla, u novijoj literaturi drži dvojbenom (J. Kovačić, 2014); prvi hvarski M., kancelar mletačkih admirala i providura Antonio (u. vjerojatno 1791), onamo je stigao s Krfa. S Jerolimom Catinelli iz obitelji Obradić Bevilaqua imao je sina → IVANA KRSTITELJA, pravnika i kulturnoga djelatnika, koji je 1798. primljen u hvarsko plemstvo i od kojega su potekle tri obiteljske grane. Pripadnici obitelji isticali su se u XIX. st. naobrazbom i zanimanjem za povijest te su javnim djelovanjem pridonosili gradu i otoku Hvaru. Istaknutiji sinovi Ivana Krstitelja bili su upravitelj pošte i 1827–33. hvarski načelnik Antun (1800–1875), kolekcionar i povijesni pisac → JEROLIM te kapetan građanske straže i 1870. načelnik Ivan Luka (1810–1889). Antunovu sinu → IVANU KRSTITELJU, političaru, podijeljeno je 1891. austrijsko plemstvo s pridjevkom Palilo (posjed na otočiću Sveti Klement), koji su nosili i drugi pripadnici njegove grane. Sinovi su mu bili odvjetnik i 1892–95. zastupnik Narodne stranke u Dalmatinskom saboru, izabran u kuriji gradova Hvara i Staroga Grada, Antun (Ante; 1853–1901), ravnatelj građanske škole u Hvaru i kotarski školski nadzornik Petar (1856–1928) te tajnik hvarske općine i 1899–1913. gradonačelnik Julije (Jule; 1864–1926), zaslužan za infrastrukturne i druge projekte (vodovod i kupalište, pošumljivanje). Petrov sin Jakov (rođ. 1891, u. 1945. ili 1948), zrakoplovni časnik u austrougarskoj, jugoslavenskoj i vojsci NDH, zaključno pukovnik, pisao je u Vazduhoplovnom glasniku (Novi Sad 1928; urednik 1929), sastavio priručnik Privremena nastava bombardovanja (Novi Sad 1935), bio protokolarni časnik u Uredu Poglavnika 1941–44. i generalni konzul u Münchenu 1944–45. Autor je nacrta za odličja NDH. Julijevi su sinovi zrakoplovni časnik u NDH Ivan Krstitelj (1899–1945) i elektrotehnički inženjer Dragoš (Drago; 1914–2001), koji je diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1942. te bio autor udžbenika Osnovi industrijske elektrotehnike (Zagreb 1959, 1964²), priloga u periodicima (Crkva u svijetu, 1969, 1973; Dobri otac Antić, 1972) i znanstveno-popularne knjižice Jednostavna slika svijeta (Zagreb 1976). — Najbrojnija obiteljska grana potječe od Jerolima. Sinovi mu Josip (Bepo; 1847–1917), koji je završio studij prava u Grazu te u Hvaru bio općinski tajnik (1872–88, 1898–1914) i povjerenik MH, i Lauro (1851–1918), kratko učitelj u Pitvama, potom u Hvaru, bili su dionici brojnih kulturnih i društvenih inicijativa (rad u Hrvatskom muzikalnom društvu Hektorović i kazalištu, osnivanje Higijeničkoga društva 1868. i Društva za poljepšavanje Hvara 1904). Laurovi su sinovi liječnik i političar → JERKO i rudarski inženjer Juraj Zorko (1879–1963). Od njihovih potomaka istaknutiji su Jerkovi sinovi → DUŠAN, kirurg, i → DIMITAR, pravnik, Dimitrov sin → MLADEN, talijanist, prevoditelj i pjesnik, te sin Jurja Zorka političar i diplomat → SERGIJE (MAKIEDO). — Više od drugih s Jelsom je bila povezana grana što potječe od Ivana Luke. Njegov sin Ivan Krstitelj (Krstaš; 1859–1925) među ostalim je imao sina Petra (Pero; 1895–1958), građevinskoga inženjera; njegove su kćeri audiorehabilitatorica Ivana (1930–2013), poslije posvojče političara i kolekcionara I. Tartaglie, supruga kipara V. Herljevića, koja je u Zagrebu 1959. završila studij francuskoga i talijanskoga jezika na Filozofskom fakultetu, radila u Centru za rehabilitaciju sluha i govora SUVAG te bila autorica ili suautorica priručnika za poticanje razvoja slušanja i govora u djece Progovori (1996), istoimenih slikovnica (1–2. 1996) te zbirka pjesama i logoritmičkih igara Govor – ritam – pokret (2002, 2004², 2007³) i Kućica u gljivi (2009), tiskanih u Zagrebu, i povjesničarka → NORKA (MACHIEDO-MLADINIĆ). Mnogi pripadnici obitelji žive u inozemstvu (Italija, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, SAD). Među ostalim, posjednici su kuća u Hvaru (u jednoj je obiteljski arhiv i zbirka umjetnina) i Jelsi, a donedavno i tzv. kule Obradića (XVII. st.) u Gromin Dolcu.