ALLEGRETTI (Radi, Radić, Radinković, Radosalić, Alegreti, Aligretti), obitelj s pučanskim grbom, podrijetlom iz Hercegovine, nastanjena u Dubrovniku. Prema podacima u literaturi (Z. Kesterčanek), iz Hercegovine je u XIV st. doselio Brajko Radin. Od patronimika Radin nastali su oblici prezimena Radi, Radosalić i dr. Potkraj XV st. često se javlja talijanski, ali već tada, kao i u XVI st., i prvotni oblik. U objavljenim arhivskim podacima iz XIV st. o Dubrovniku (I. Manken) nema podataka da je Brajko Radin dobio dubrovačko pravo građanstva. Spominje se Rade Ratchouich de Bossina (1396). To se prezime javlja u XVI st. i u talijanskom obliku Allegretti (Aligretti). Sin Radiča Ratkovića, teološki pisac → Filip Allegretti bio je benediktinac. U XVI i početkom XVII st. spominje se još jedan redovnik iz obitelji s prezimenom A. – dominikanac Luka, zvan Lupi (umro 1604), sin Rade Aligrettija. Među potomcima Brajka Radina bilo je u XV i XVI st. više ljekarnika. Najznatniji trag u ljekarništvu Dubrovnika ostavio je Andrija (umro 1517), prvi poznati vlasnik Apotheca aromataria prope ecclesiam divi Blasii, koju je vodio od 1493, do smrti, ujedno i prvi dubrovački ljekarnik za kojeg se zna da je uz poslovne knjige vodio i knjigu »Medicinale« s receptima izrađenih lijekova i imenima bolesnika. U oporuci iz 1517. uz ostale legate spominje i dar crkvi Sv. Andrije u dubrovačkom predjelu Ilijina glavica – oltar s velikom oltarnom palom. Ljekarnu je naslijedio njegov sin Frano Andrijin i vodio je od 1517. do smrti 1541. Sačuvan je popis (iz 1528) vrijednih stvari koje je uz kuću na Ilijinoj glavici naslijedio od roditelja. Između 1541. i 1557. ljekarna nije bila u vlasništvu obitelji A. God. 1557. kupio ju je Marcus Nicolai de Allegrettis dictus Ban, koji se 1536. spominje kao trgovac u Beogradu. On je bio vlasnik ljekarne do 1564, ali je nije sâm vodio. Uz njih spominju se u XVI st. u Dubrovniku još neki ljekarnici s prezimenom A.: Ivan Marinov (1522–1527), Ivan Radin (Radosalić) (1547–1558) i Matko Ivanov (1587–1590). God. 1690. bio je Miho A. podtajnik Dubrovačke Republike.
LIT.: Risto Jeremić i Jorjo Tadić: Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika. Beograd 1939, II, str. 69, 154; 1940, III, str. 170. — Zdenka Kesterčanek: Iz povijesti farmacije u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 6–7(1957–59) str. 251, 253–259. — Ista: Iz povijesti dubrovačke farmacije u XVI stoljeću (Biografski prinosi). Ibid., 8–9(1960–61) str. 270–273. — Irmgard Manken: Dubrovački patricijat u XIV veku. Beograd 1960, 95. — Serafin Marija Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2–3. Zagreb 1977, 355.
Vinko Velnić (1983)
