BERSA

BERSA, plemićka obitelj u Zadru, kamo je 1834. doselio Josip, predsjednik tamošnjega Kolegijalnog suda prve instancije (do oko 1840). C. G. F. Heyer navodi da je bio podrijetlom iz Reiffenberga (Rifenberg, Rihemberk, danas Branik kod Nove Gorice; uz naselje postoji i zaselak Birsi; prema M. Kuntarić, stariji oblik obiteljskog prezimena bio je Birsa). Odlukom cara Ferdinanda I od 20. V 1839, podijeljeno mu je plemstvo s predikatom »Edler von Leidenthal« (plemićki list je izdan 22. VIII 1840). Od njegove djece istaknuo se kao pisac i povjesničar → Antun. Drugi sin Ivan (umro 1909), studirao je pravo u Beču. Službovao je u sudovima u Zadru i Dubrovniku. Bio je javni tužilac u Zadru do 1865, kada je »zbog svog pristajanja uz narodni preporod… bio premješten u Dubrovnik« (J. Bezić). On se »potpuno… prilagodio sredini i narodu, koji ga je okruživao, te se smatrao Hrvatom« (M. Kuntarić). U Dubrovniku je do 1881. bio tajnik i poslije savjetnik Okružnog suda. Umirovljen je u Zadru potkraj XIX st. kao predsjednik Pokrajinskog suda. Objavio je nekoliko priloga iz struke (Il Nazionale, 1867, 48, 52, 56; 1868, 23–24, 26; 1874, 85–86; 1877, 13). Prošireni tekst priloga iz 1874. objavio je u njemačkom prijevodu kao brošuru Die Frage über das Colonenwesen im Ragusaner Gebiete vor dem Reichsrathe (Graz 1874). Bio je i cijenjeni glazbeni amater – violinist i komorni muzičar. Učio je violinu kod Alessandra Dionisija, po prilici od 1843. Za studija u Beču svirao je u orkestru tamošnjeg kazališta An-der-Wien. U Zadru je sudjelovao u radu i na koncertima društva Società filarmonica. Kad je 1865. premješten u Dubrovnik, osnovao je tamo ubrzo s P. Budmanijem i drugima gudaći kvartet s kojima je muzicirao sve vrijeme svog boravka u tom gradu. Došavši u Zadar, muzicirao je od 1882. ili 1883. u gudaćem kvartetu koji su sačinjavali još i N. Strmić, dr J. de Höberth i Eberle. Pisao je i muzičke kritike (Osservatore dalmato, 1860, 55). God. 1906. bio je jedan od članova osnivača Društva Gradskoga prirodoslovnog muzeja u Zadru. Sa ženom Filomenom de Medici, potomkom dalmatinskog ogranka poznate firentinske obitelji (u Zadru od XVI st.), s kojom se oženio 1860 (u čast tog vjenčanja izdala je Marietta Rougier zbirku pisama Quattro lettere a Nicolò Giaxich da Zara. Zadar 1860) imao je više djece. Od njih su se kao kulturni djelatnici istaknuli pisac i arheolog → Josip, kipar i pisac → Bruno, glazbenik → Vladimir i skladatelj → Blagoje. Njihova sestra Danica bila je knjižničar Sveučilišne knjižnice u Zagrebu i toj ustanovi predala ostavštinu svog brata Blagoja. Ostali članovi obitelji živjeli su u XX st. u Zagrebu i Grazu.