FERTILIO, pučanska obitelj u Nerežišćima na otoku Braču, koja se prvotno zvala Obilinović. Od XVII. st. neke grane koriste talijanski oblik Fertilio, dok su druge zadržale prvotni do današnjeg vremena. Pjesnik J. Kavanjin naziva ih Fertilić. Bili su posjednici u predjelu Murvica, na južnim obroncima Brača iznad Bola. Obiteljska tradicija spominje pretka obitelji Marina Obilinovića (o. 1560). Članovi obitelji nalaze se u popisima pučana u Nerežišćima 1574 (Obelinović) i 1625 (Obilinović) te u Bolu 1625 (Obilinović). Petar Fertilio (umro 1639) bio je 1637. poslanik bračkih pučana u Veneciji. Za dominikanca Alberta (o. 1550 — o. 1630), koji je filozofiju i teologiju studirao na Generalnom učilištu svog reda u Zadru gdje je 1608. postignuo doktorat iz teologije, službeni vizitator dominikanske Dalmatinske provincije Vicenzo Hercolani ustvrdio je da je izvrstan propovjednik na hrvatskom i talijanskom jeziku te da se bavi poviješću. U splitskim maticama zabilježeni su u oblicima Obilinović (1634), Obilinović rečeni Fertilio (1640) te Fertilio (1762). U knjige župe u Nerežišćima bilježeni su od pol. XVII. do poč. XVIII. st. u oblicima Obilinović, Lukin Obilinović (1672, 1679, 1699), Obilinović vulgo Marijanović (1687), Fertiglio (1689), Fertili (1706). Zbog učestalosti imena Luka u više generacija imali su nadimak Lukinović. Jerolim (Jerko) dao je o. 1770. o svom trošku podići pobočni oltar Gospe od Ružarija u župnoj crkvi Gospe od Karmela u Nerežišćima. Dominik (1766–1828) je nakon svećeničkog ređenja (1788) otvorio u tom mjestu privatnu školu u kojoj je do 1798. predavao gramatiku, retoriku, filozofiju i moralnu teologiju. God. 1800. imenovan je biskupskim dekretom za učitelja u državnoj školi u kojoj je predavao do 1806. Dominikanskom redu pripadao je doktor teologije Josip (1772–1855), glasoviti propovjednik i provincijal južnohrvatske dominikanske provincije. Doktor teologije, franjevac konventualac u samostanu sv. Antuna u Padovi Lovro (1805–1846), bio je 1836–46. ispovjednik za poljski, a od 1841. i za hrvatski jezik u vatikanskoj bazilici sv. Petra, gdje je bio i kancelarom Kolegija ispovjednika. Otolaringolog Nikola (1861 — o. 1920), studirao je medicinu u Beču. Djelovao je i umro u Trstu. Liječio je povremeno i na području Dalmacije, imao je ambulantu u rodnoj kući u Nerežišćima i bio obiteljski liječnik crnogorske kraljevske obitelji. U mladim danima vodio je u rodnom gradu orkestar Società filarmonica de Neresi (osnovan 1892). — Na poč. XX. st. neki ogranci sele u Čile, među kojima 1908. i Lovro Kevešić Fertilio (1873–1957), koji je bio posjednik i poduzetnik u Santiagu de Chile. Od njegovih sinova istaknuo se → LUKA EVANĐELIST. — Među onima koji su ostali živjeti u Nerežišćima bio je i Baldo Fertilio (1895–1991), koji je kao predstavnik HSS 1939/40. načelnik Općine Nerežišća. Nakon rata bio je do umirovljenja činovnik u općinskom Odjelu za prosvjetu u Supetru na Braču. Bavio se vinogradarstvom; za svoja sortna vina dobivao je nagrade. Objavio je podatke o obitelji i bračkim spomenicima, tekstove predaja i legenda s Brača (Slobodna Dalmacija, 1952; Brački zbornik, 1954, 2; 1957, 3), a bio je i kazivač pripovijedaka, predaja i običaja. Jedan od kazivača narodnih napjeva u Nerežišćima bio je i Jerko Obilinović (rođ. 1929). — U obiteljskoj kući čuvaju se manja zbirka srebra i porculana iz doba empirea, slike i rukopisna knjiga Albero genealogico, pisana talijanskim jezikom vjerojatno prije XIX. st. koja, uz genealoške podatke, sadržava ugovore, oporuke i sl.
LIT.: Obitelj. — J. Kavanjin: Poviest vanđelska. Zagreb 1913, 148. — A. Jutronić: Bračka naselja i podrijetlo njegovog stanovništva. Brački zbornik, 1940, 1, str. 14. — Isti: Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1950, 34, str. 16, 25–27, 31, 34–35, 39, 49–50, 218. — B. Fertilio: Nekoliko podataka iz usmene predaje o lokalnim zbivanjima. Brački zbornik, 1957, 3, str. 212. — K. Prijatelj: Novi vijek. Ibid., 1960, 4, str. 237. — D. Vrsalović: Povijest otoka Brača. Ibid., 1968, 6, str. 217–218, 242. — K. Derado i I. Čizmić: Iseljenici otoka Brača. Ibid., 1982, 13, str. 359. — J. Franulić: Smotra Bogu posvećenih osoba iz Nerežišća na Braču. Služba Božja, 31(1991) str. 67, 69–70, 73, 81–82. — Petar (umro 1639). — K. Kadlec: Statut i reformacije otoka Brača. Zagreb 1926, 333. — Lovro (1805–1846). — M. C. M. O’Donell: Frati Minori Conventuali — Penitenzieri nella Basilica di S. Pietro in Vaticano. Città del Vaticano 1975, 49. — Lj. Maračić: Hrvatska provincija franjevaca konventualaca nekad i danas. Zagreb 1989, 79, 111. — Nikola. — J. Bezić: Glazbeni svijet Bračana u predaji prve polovice 20. stoljeća. Brački zbornik, 1975, 11/12, str. 362. — Lovro (1873–1957). — (Lovro Fertilio Kevešić). Hrvatska revija, 7(1957) 3, str. 276. — Baldo. — N. Bonifačić Rožin: Maškare i njihove dramske igre. Brački zbornik, 1975, 11/12, str. 385, 395. — M. Bošković-Stulli: Usmene pripovijetke i predaje s otoka Brača. Ibid., str. 35, 129, 131–133.
Josip Franulić (1998)
