BOLICA
traži dalje ...BOLICA, plemićka obitelj u Kotoru od srednjeg vijeka do XVIII st. U arhivskim spisima njezini se članovi navode i u oblicima Bolice, Boliça, Boliçe, Boliza, Bolizza, Bollizza, de Bualicha, de Bunalica, a neki ogranci pojavljuju se s pridjevcima Kokoljić, Grabanto i Grbičić. Stariji pisci (M. Orbin, J. Lukarević i dr.) spominju Petra (sredina XII st.) kao istaknuta ratnika. Srđa Domanjina (Sergius, filius quondam Domane de Bolizza, Bualicha, Bunalice), kotorskog kanonika, župnika nekadašnje crkve Sv. Lovre (ecclesia sancti Laurentii in Pladino) na području Lepetana u Boki kotorskoj, imenovao je papa Ivan XXII 1328. kotorskim biskupom. Budući da su se Kotorani usprotivili imenovanju, nije boravio u gradu. Spor je riješen 1331. kad je imenovan puljskim biskupom (službu obavljao vjerojatno do 1342). Zbog sukoba s Kaptolom, puljskim građanima i akvilejskim patrijarhom Bertrandom (Bertrando da S. Genesio), boravio je uglavnom na papinskom dvoru u Avignonu. Damjan (umro 1398) bio je 1382. poslanik Kotora hrvatskougarskom kralju Ludoviku I (za kraljeva boravka u Zagrebu) te kotorski sudac (1373, 1397, 1398) i auditor (1396), a za kotorske samostalnosti gradski knez (veljača 1396). Nikola Junija Marinova bio je član kotorskih poslanstava bosanskom kralju Tvrtku I (1385) i Radiču Crnojeviću (1393. i 1396) te s Lukom Dragom glavni vojni zapovjednik Kotora (1395). Lampro Junija Marinova, kotorski službeni procjenitelj (1396), nabavljač hrane i auditor (1398), predvodio je 1422. Kotorane u pobuni protiv mletačke vlasti zbog slabe mletačke potpore gradu za II skadarskog rata 1419–23. Među članovima obitelji bilo je istaknutih trgovaca. Ivan Lamprov (Dživo, Živko Lamprić, umro oko 1445), trgovao je u Bosni kao član dubrovačke kolonije u Fojnici (1435–41) te bio zakupnik carine u Olovu (1432). Među trgovcima i brodovlasnicima u Kotoru u XV st. isticali su se Tripo Lukin i njegov sin Nikola Tripov, koji je bio auditor u Kotoru (1450) i poslanik gradske općine u Veneciji (1451/52). Brodovlasnik je bio i Tripo Ilijin (oko 1508–12). Mihovil Tripov trgovao je potkraj XVI st. preko Njeguša s glavarima crnogorskih plemena. Tripo Lamprov (umro 1485), franjevac, bio je od 1438. benediktinac i opat opatije Sv. Jurja na otočiću pred Perastom. God. 1485. na njegovo mjesto izabran je Jerolim. Kotorski kanonik Ljudevit bio je komendator te opatije 1513–18. Dominikanac Hijacint (oko 1515) spominje se kao teolog, a Tomo (XVI/XVII st.) kao teološki pisac i propovjednik. Među Bolicama bilo je pedagoga, pjesnika, pisaca i pravnika. Donedavna uvrštavali su književni povjesničari kotorskog pjesnika iz XVI st. → IVANA BONU (Bolirisa) među Bolice. U novije vrijeme dokazuje R. Kovijanić da je taj pjesnik potekao iz kotorske obitelji Bona, a njegova žena Trifuna bila je iz roda Bolicâ. Svećenik Vicko bio je nastavnik u kotorskoj srednjoj školi (1555–58). Stariji pisci (Š. Vulović) pogrešno su ga poistovjećivali s pjesnikom iz XVII st → VICKOM iz ogranka Kokoljićâ. Nastavnici u istoj školi bili su kotorski kanonici Tripo (1604–12) i Luka (umro 1685; bio nastavnik između 1636. i 1680), koji je 1646/47. djelovao kao misionar (pokušaji unijaćenja u kotorskoj okolici i zaleđu), a 1656. bio imenovan kapitularnim vikarom Kotorske biskupije. Nikola je predavao pravo na Sveučilištu u Padovi, gdje je 1549. izabran za rektora pravnikâ. Tim povodom tiskan je prigodni govor Girolama Piccolominija Oratio de laudibus Nicolai Bolizze que die rectoratus insignibus est ornatus (Padova 1549). Potkraj XVI st. drugi je Nikola, sin Antuna Franova (prema Kovijaniću), bio također rektor pravnikâ (1593) i profesor na istom Sveučilištu, gdje mu je 1594. postavljen latinski natpis. Objavio je govor u povodu izbora novoga mletačkog dužda Oratione al serenissimo prencipe di Venetia Marino Grimani di Nicolo Bolizza... da lui recitata... 16 di giugno 1595 (Venecija 1596), koji je tiskan i u prigodnoj zbirci Le glorie immortali del serenissimo principe di Venetia Marino Grimani (Venecija 1596). Dobar pravnik bio je i → IVAN FRANO (Frano). U XVII st. djelovali su pjesnik → IVAN (Živo) iz ogranka Kokoljićâ, kroničar → MARIJAN te pjesnik i pisac → MARIN, sinovac papinskog opunomoćenika → FRANA iz ogranka Grbičićâ. Nakon Franove smrti tu je dužnost obavljao njegov brat vitez Vicko (umro oko 1664), koji je kao i mnogi drugi Bolice, bio posrednik između Mlečana i glavara crnogorskih i hercegovačkih plemena i Turaka (prepiska pohranjena u Archivio di Stato u Veneciji) te osiguravao prijenos mletačke pošte u Carigrad. Ponekad ga poistovjećuju s pjesnikom Vickom iz ogranka Kokoljićâ. Jedan od Franove i Vickove braće, Lovro (umro 1657), sudjelovao je u mletačkom osvajanju Risna (1649), a poginuo kao kapetan okružja za turske opsade Kotora (1657). Iz istog ogranka potekao je vitez Nikola (umro prije ožujka 1670), nadintendant (»sopraintendente ai confini del Montenegro«) i osiguravatelj prijenosa mletačke pošte u Carigrad. Njegov brat vitez Ivan (Živo Grbičić, 1637–1704), također nadintendant, istaknuo se u vojnim i političkim akcijama za morejskog rata 1684–99. Sa ženom Vinkom, rođ. Buća, bio je donator kotorske katedrale Sv. Tripuna (barokna mramorna dekoracija riznice, djelo mletačkog kipara F. Cabiance) i franjevačke crkve Sv. Klare u istom gradu (oltar, rad istog kipara), u kojoj se nalazi njegov nadgrobni spomenik. U. Raffaelli pogrešno ga poistovjećuje s pjesnikom Ivanom (Živom). Nadintendant Ivan surađivao je u mnogim vojnim i političkim akcijama sa svojim nećakom vojnim zapovjednikom → IVANOM ANTUNOM, čiji je sin Nikola (Ivan Nikola, 1706–1745) bio također nadintendant. Njegova pak suradnja s crnogorskim glavarima nije bila uspješna poput očeve ili one njegovih rođaka. Izabran je za zapovjednika kotorske galije 1734, a obavljao je i poslove oko prijenosa mletačke pošte u Carigrad. U popisu kotorskih plemića, koji je u ožujku 1782. sastavio notar Antonio Fusca (Catalogo delle famiglie e individui), iz obitelji B. spomenut je samo Marko, zastavnik mletačke mornarice na Levantu. Obitelj je uskoro izumrla. Benediktinac Timotej Cisilla (Cizila) sastavio je 1624. povijest obitelji u rukopisnom djelu pod naslovom Bove d’Oro. Izvorni tekst nije sačuvan, a prema Vuloviću imao je naslov Historia et Relatione della Patritia Famiglia illustre Signori Bolizze Torquati ... Nobili Catharini chiamata Bove d’Oro. U Nadžupnu arhivu u Perastu čuva se prijepis Vuka Poljaka iz 1887. Građa o obitelji pohranjena je i u Istorijskom arhivu te u Biskupskom arhivu u Kotoru.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BOLICA. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/bolica>.