KRAJAČ (Krajacz), pomorska obitelj (XIX–XX. st.). Prema obiteljskoj predaji, izdanci su nižih plemića s područja Steničnjaka te potomci Ivana kojemu je Ferdinand II. Habsburgovac podijelio plemstvo 1635 (potvrđeno na Hrvatskom saboru 1660). Najraniji predak senjskih Krajača jest Ivan Tomin iz Ladvića, kojega prema oporuci zabilježenoj u Novom 1813. nasljeđuju sinovi Ivan, Mato i Toma. Posljednji se preselio u Senj i bio nadzornik državnoga monopola soli. Njegovi sinovi Ivan (1812–1881) i Rafael (1817–1885) bavili su se trgovinom i položili temelje obiteljskoj gospodarskoj moći. Rafael je 1850-ih bio vlasnik jedrenjaka »Jelica« (potonuo kraj Islanda 1860). Braća su s nekolicinom uglednih Senjana 1867. osnovala Senjsko brodarsko društvo, s vlastitim škverom za jedrenjake, koje je otkupilo parobrod »Hrvat« 1872. i uspostavilo redovitu liniju između Senja i Rijeke, a iduće godine dalo sagraditi parobrod »Vinodolac«. God. 1877. udružili su se u društvo Uprava broda »Hrvat«, koje se nakon kupnje kraljevičkoga parobroda »Primorac« (preimenovani »Vinodolac«) 1879. prozvalo Parobrodarstvo »Ivan Krajacz i drugovi u Senju«. Ivan je imao sinove Franju (1843–1922), Ivana (1845–1898) i Ladislava (1857–1928). Pristaša Stranke prava, Ivan je nakon studija u Pragu i Grazu 1870-ih boravio u Parizu te bio suradnik Slobode (od 1886. Hrvatska). Od 1882. isticao se u senjskom pravaškom krugu, na poč. 1884. bio je među glavnim financijerima preseljenja tiskare lista iz Sušaka u Zagreb (ondje je njezin suvlasnik), a od ožujka do rujna, kad je kratko zatvoren zbog prekršaja tiskovnoga zakona, Slobodin je vlasnik i glavni urednik. Nakon toga njezin je vlasnik i nakladnik do pol. 1886. te vlasnik i nakladnik polumjesečnika Tries (studeni 1885 – svibanj 1886) i Balkan (1886). U siječnju 1886, u povodu »arhivske afere«, ponovo je zatvoren, a u polovici godine zbog bolesti se vratio u Senj. Ladislav je završio studij ekonomije u inozemstvu te utjecajno djelovao kao suvlasnik u tvrtki (»Rafael Krajacz i drugovi« od 1881. te Parobrodarstvo »Krajacz i drugovi« od 1885). Na njegov zagovor dobila je državnu subvenciju, uvela redovitu liniju između Senja i Karlobaga te dala sagraditi parobrode »Nehaj« 1884. i »Velebit« 1889 (linija između Rijeke, Senja i Zadra). Ladislav je izradio nacrt spajanja s riječkim parobrodarskim društvom »M. Švrljuga & Co.« te su 1891. prerasli u Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo (tzv. Ungaro-Croata) za obalnu plovidbu, kojemu je bio potpredsjednik. God. 1883. izabran je kao član Stranke prava u kotaru Brlog za saborskoga zastupnika (od 1886. član Narodne stranke, poslije i izaslanik u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru), a 1886–93. bio je senjski načelnik. Od 1887. kao predsjednik senjske Trgovačko-obrtničke komore nastojao je oko izgradnje pruge Bihać—Senj, a 1896. zbog zasluga je imenovan počasnim grčkim i talijanskim konzulom za Hrvatsko primorje i Senj. Njegovim zauzimanjem otvorena je u Senju 1911. podružnica Prve hrvatske štedionice, kojoj je bio predsjednik. Nakon I. svjetskoga rata sa S. Kopajtićem poveo je akciju za udruživanje sviju društava obalne plovidbe te 1922. postao potpredsjednikom i 1925. predsjednikom novoosnovane Jadranske plovidbe d. d. Od njegovih sinova istaknuli su se Ladislav (rođ. 1894), koji je završio ekonomski studij u Švicarskoj i bio predsjednik senjske općine, te publicist i kulturni djelatnik → VUK (njegov je sin redatelj, skladatelj i tekstopisac → IVICA), a od Franjinih političar, publicist i planinar → IVAN. Potomci Tomina brata Ivana potkraj XIX. st. iselili su se u Sjevernu i Južnu Ameriku.
LIT.: Ladislav Krajač Senjanin. Sušak 1927. — B. Brozović: Vinodolska knežija i morska kupališta. Zagreb 1938, 248–258. — V. A. Duišin: Plemstvo i biografija porodice Krajač. Glasnik heraldike, 2(1938) 5/8, str. 25–35. — R. F. Barbalić: Uloga Senja u izgradnji parobrodarstva male obalne plovidbe. Riječka revija, 11(1962) 3/4, str. 127–132. — J. Turkalj: Senj i Senjani u pravaškom pokretu 1880-ih. Senjski zbornik, 30(2003) str. 300–301, 303–304, 308–309, 314–315. — R. F. Barbalić i I. Marendić: Onput, kad smo partili. Zapisi o posljednjim kvarnerskim jedrenjacima. Rijeka 2004, 142. — J. Turkalj: Stranka prava i izbori za Hrvatski sabor na području Vojne krajine 1883. godine. Časopis za suvremenu povijest, 36(2004) 3, str. 1017, 1021–1022, 1025. — Ista: Pravaški pokret 1878.–1887. Zagreb 2009.
Ivan Majnarić (2013)
