KRŠA

KRŠA (Kerša, Chersa, Cherscia), pomorska, trgovačka i brodovlasnička obitelj (XVII–XIX. st.). Prema obiteljskoj predaji, albanskoga su podrijetla. U Orebić su se doselili potkraj XVI. ili na poč. XVII. st., možda iz Orašca. Ivan Marinov (u. 1688) zabilježen je kao suvlasnik i zapovjednik galijuna »S. Nicola« 1631. i »S. Maria di Rosario« 1641–44, parun patake »Madonna della Concezione« 1665–72, kojom je trgovao u Albaniji i u talijanskim jadranskim lukama 1665. i 1668, te suvlasnik dubrovačke patake »S. Maria di Concezione e S. Antonio di Padova« 1662–75. Njegov sin Marin (u. 1679) plovio je na dubrovačkim brodovima od 1669. i bio zapovjednik patake »S. Maria dell’Ascensione e San Antonio di Padova« 1672–74. i 1677–79. Brat mu Stjepan (u. 1739) kao zapovjednik i suvlasnik pataka »Speranza« 1683–84. i »S. Antonio e S. Catterina« 1696–1700. te nave »S. Anna e S. Giuseppe« od 1714. trgovao je žitom i solju u levantskim lukama, Barletti i Dubrovniku. Njegov sin Josip (1707–1791) također je trgovao solju u Barletti 1729, 1734. i 1756. Bio je suvlasnik više nava i pulake. Brat mu Antun (1698–1780) plovio je na dubrovačkim i mletačkim brodovima od 1719, bio zapovjednik nava »Vergine Gloriosa« 1731–40, »Corriera di Cipro« 1743. i »S. Giuseppe« 1747–51. te karatist u 46 dubrovačkih jedrenjaka. Spominje se kao osiguravatelj putovanja pelješkoga broda iz Mletaka u luke Pirenejskoga poluotoka 1753. Bio je izaslanik Republike u alžirskoga deja 1755, nastojeći oko prestanka pljačkanja dubrovačkih brodova, a 1771. u ime Senata posredovao je u mletačkih oblasti na Korčuli zbog nekih prijepora na Lastovu. Njegov je sin Stjepan (1753–1830) bio istaknuti gospodarstvenik. God. 1770. spominje se kao brodski pisar na navi »L’Immacolata Concezione«, a od 1776, kad se preselio u Dubrovnik, bio je karatist u više brodova. Naslijedivši s bratom Josipom (1759–1838) očeve stečevine, posvetio se trgovini žitaricama i poslovima osiguranja. Od 1792. novčano je sudjelovao u društvu za štavljenje kože u Mlinima, od 1793. podupirao dubrovačku brodogradnju, 1794. bio osnivač i jedan od upravitelja pomorskoga osiguravajućega društva. Na poč. XIX. st. njegovo brodarsko društvo »Stjepan Krša i drugovi« uspjelo je u Genovi, Palmi, Alžiru i Tunisu trgovalo žitaricama iz Taganroga. Razvio je opsežnu pomorsku i trgovačko-novčarsku djelatnost, održavao poslovne veze s mnogim Dubrovčanima i pomorskim tvrtkama u Anconi te je 1776–1806. preprodajom karata stekao udio u 128 brodova. Član gospodarskih društava i dubrovačke trgovačke komore, posjedovao je palaču na Placi uz franjevačku crkvu te vjerojatno potaknuo njezinu kasnobarokno-klasicističku obnovu. S ukidanjem Republike obitelj je izgubila gospodarski ugled. Među Stjepanovom djecom istaknuli su se pjesnik i prevoditelj → ANTUN te pjesnik i pisac → TOMA. Josipov sin Antun (1783–1838) zapovijedao je brigantinom »Bosforo«, a brat mu Stjepan (1793–1860) brigantinima »Vigilanza« 1827. i »Venoge« 1828, kad je, ploveći pod austrijskom zastavom, odbio piratski napadaj kraj Krete; suvlasnik jedrenjakâ, odlikovan je za zasluge u okršajima s piratima. Treći brat, Nikola (1796–1879), zapovjednik, vlasnik i suvlasnik brigantina »Cumano« 1826, »Assuere« 1828–33, »Venoge« 1834–35. te »Venoge (II)« 1839–41. i 1848, dioničar Pelješkoga pomorskoga društva, posljednji je Krša u Orebiću, a njegova kći Marija (1826–1915), nastanjena u Dubrovniku, posljednja članica obitelji. Portreti pripadnika obitelji, djela C. Reggia, čuvaju se u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.